Pre otprilike dve godine,
primio sam telefonski poziv
koji mi je promenio život.
„Hej, ovde tvoj rođak Hasan.”
Smrzao sam se.
Vidite, ja imam preko 30 bliskih rođaka,
ali nisam znao nijednog po imenu Hasan.
Ispostavilo se da je Hasan
rođak moje majke
koji je upravo stigao
u Montreal kao izbeglica.
Tokom narednih nekoliko meseci,
došlo je još tri rođaka
u Kanadu, tražeći azil,
sa tek nešto više
od onoga što su imali na sebi.
Tokom dve godine od tog poziva,
moj život se potpuno promenio.
Napustio sam akademski svet
i sada vodim šaroliki tim
tehnologa, istraživača i izbeglica,
koji razvijaju prilagođena sredstva
samopomoći za pridošlice.
Mi želimo da im pomognemo da prevaziđu
jezičke, kulturološke i druge prepreke
zbog kojih se osećaju kao da su izgubili
kontrolu nad svojim životom.
Mi smatramo da veštačka inteligencija
može pomoći da povrate
svoja prava i dostojanstvo
koje mnogi ljudi izgube kada traže pomoć.
Izbegličko iskustvo moje porodice
nije jedinstveno.
Prema Visokom komesarijatu
UN za izbeglice,
svake minute 20 ljudi
promeni mesto prebivališta,
usled klimatskih promena, ekonomskih kriza
i socijalne i političke nestabilnosti.
Volontirajući u lokalnom prihvatilištu
organizacije YMCA
u koje su poslati
moj rođak Hasan i ostali rođaci,
videli smo i naučili da cenimo
koliko napora i koordinacije
je potrebno za preseljenje.
Kada dođete, morate da nađete advokata,
i da popunite pravna dokumenta
u roku od dve nedelje.
Takođe treba da zakažete
medicinski pregled kod ovlašćenog lekara,
samo da biste se prijavili
za radnu dozvolu.
Morate i da počnete
da tražite mesto gde ćete živeti
pre nego što primite
bilo kakvu socijalnu pomoć.
Sa hiljade onih koji hrle
iz Sjedinjenih Država
kako bi potražili azil u Kanadi,
tokom proteklih nekoliko godina,
brzo smo videli kako to izgleda
kada postoji više ljudi kojima treba pomoć
nego sredstava da im se pomogne.
Socijalne službe ne rade brzo,
i čak i ako zajednice čine sve
da pomognu što većem broju ljudi,
sa ograničenim sredstvima,
pridošlice na kraju provedu
toliko vremena vrteći se u krug,
ne znajući kuda da se okrenu.
U Montrealu, na primer,
uprkos milionima dolara koje se troše
kao pomoć naporima za preseljenje,
gotovo 50 procenata pridošlica
i dalje ne zna da postoje besplatni izvori
koji im mogu pomoći oko svega,
od popunjavanja papirologije
do pronalaženja posla.
Nije izazov da ta informacija ne postoji.
Naprotiv, oni kojima je pomoć potrebna
su često toliko bombardovani informacijama
da je jako teško shvatiti sve to.
„Nemoj mi davati još informacija,
samo mi reci šta da radim.”
bila je izjava koju smo slušali
iznova i iznova.
A ona se odnosi na to
koliko može biti teško snaći se
kada prvi put dođete u novu zemlju.
Pa i sam sâm se borio sa istim problemima
kada sam stigao u Montreal,
a imam doktorat.
(Smeh)
Kako je to sročio naš član tima,
takođe izbeglica:
„U Kanadi, SIM kartica
je značajnija od hrane,
zato što nećemo umreti od gladi.”
Ali dobiti pristup
pravim sredstvima i informacijama
može predstavljati tanku liniju
između života i smrti.
Ponoviću:
imati pristup pravim sredstvima
i informacijama
može predstavljati tanku liniju
između života i smrti.
Kako bismo rešili ove probleme,
napravili smo Atar,
prvog ikada napravljenog
virtualnog zastupnika,
koji vas vodi korak po korak
kroz vašu prvu nedelju
od momenta dolaska u novi grad.
Samo recite Ataru kakva vam pomoć treba.
Atar će vam zatim postaviti
neka osnovna pitanja
kako bi shvatio vaše lične okolnosti,
i odlučio da li imate osnov za sredstva.
Na primer: da li imate prenoćište večeras?
Ako ne, da li biste više voleli
žensko prihvatilište?
Da li imate dece?
Atar će vam tada dati
jednostavnu listu „korak po korak”
koja vam govori sve što treba da znate,
od toga gde da idete,
kako da dođete do tamo,
šta da ponesete sa sobom
i šta da očekujete.
Možete postaviti pitanje
u bilo kom momentu,
a ako Atar nema odgovor,
bićete povezani
sa stvarnom osobom koja zna.
Ono što je najuzbudljivije
je da mi pomažemo humanitarnim
i organizacijama za pružanje usluga
da prikupe podatke i analitiku
koja je potrebna da bi se razumele
promenljive potrebe pridošlica
u stvarnom vremenu.
To je ono što bitno menja situaciju.
Već smo se udružili
sa Visokim komesarijatom
u pružanju ove tehnologije u Kanadi,
i tokom našeg rada smo sprovodili kampanje
na arapskom, engleskom,
francuskom, kreolskom i španskom.
Kada pričamo o problemima izbeglica,
često se fokusiramo na zvaničnu statistiku
od 65,8 miliona prinudno
raseljenih širom sveta.
Ali u stvarnosti je to mnogo više.
Do kraja 2050. godine,
biće još dodatnih 140 miliona ljudi
koji su pod rizikom od raseljavanja
usled uništavanja životne sredine.
Danas, u ovom momentu,
skoro jedna milijarda ljudi
živi u ilegalnim naseljima i predgrađima.
Raseljavanje i integracija
su jedan od najvećih izazova današnjice.
Nadamo se da Atar može pružiti zastupnika
svakom novom pridošlici.
Nadamo se da Atar
može pojačati postojeće napore
i rasteretiti pritisak
sa mreže socijalne zaštite
koja je već rastegnuta
preko svojih granica.
Ali ono što nam je najznačajnije
je da naš rad pomaže
povratku prava i dostojanstva
koje izbeglice gube
tokom raseljavanja i integracije,
pružajući im sredstva koja su im potrebna
da bi pomogli sami sebi.
Hvala vam.
(Aplauz)