(h) TROM - 2.4 Work

http://tromsite.com - Full documentary, very well organized (download, youtube stream, subtitles, credits, share, get involved, and many more)

Documentary´s description :
-------------------------------------------------------------------------
TROM (The Reality of Me) represents the biggest documentary ever created, it is also the only one that tries to analyse everything : from science to the monetary system as well as real solutions to improve everyone's life.

A new and ´real´ way to see the world.

"Before the Big-Bang, till present, and beyond."
-------------------------------------------------------------------------

Rad je direktan doprinos monetarnom sustavu,

cirkulaciji novca,

ali je i jedini način za dobiti novac,

što direktno vodi obvezi rada.

Većina poslova se fokusira na krajnju nagradu, novac,

s malo obzira prema stanju čovjeka.

Rad je u ovom smislu jedna vrsta ropstva.

Automatizacija može zamijeniti većinu dosadnih poslova danas

usavršavajući kvalitetu rada, ali koncentrirajmo se na

nešto puno važnije - motivaciju.

Naša motivacija je nevjerovatno zanimljiva,

radim na ovome već nekoliko godina

i još uvijek smatram ovu temu nevjerovatno zanimljivom.

Želim vam pričati o tome.

Znanost je stvarno iznenađujuća.

Znanost je pomalo ... čudna, OK?

Mi nismo beskrajno manipulativni i predvidljivi kao što mislite.

Postoji cijeli niz nevjerovatnih istraživanja. Pretstavit ću vam dva.

Doveli su u pitanje ideju da ako nagradiš nešto dobit ćeš još više takvog ponašanja,

ako nešto kazniš, dobit ćeš manje.

Krenimo od Londona do glavne ulice u Cambridgeu, Massachusetts,

u SI dio SAD-a.

Želim pričati o istraživanju napravljenom na MIT-u
(Massachusettes Institute of Technology).

Napravili su ovo: uzeli su grupu studenata i dali im niz zadataka,

stvari kao zapamtiti niz brojki, riješiti križaljku, složiti puzzle, čak i fizičke zadatke,

kao košarku.

Dali su im zadatke i rekli

da poboljšaju izvedbu, dali su im tri levela nagrada, OK?

Ako ste napravili dobro, dobili ste malu novčanu nagradu,

ako ste napravili srednje dobro, dobili ste srednju novčanu nagradu,

ako ste napravili izvrsno, ako ste među najboljima dobivate najveću nagradu, OK?

Gledali smo već ovaj film, ovo je tipična shema motiviranja unutar organizacija, zar ne?

Nagrađujemo najbolje, ignoriramo najgore, a srednjima dajemo pomalo,

i što se događa? Napravili su test i evo što su saznali:

Prvo: dok god zadatak uključuje samo mehaničke sposobnosti bonusi su funkcionirali kako treba,

što više platiš, bolja je izvedba, OK? To ima smisla, ali evo što se još dogodilo:

jednom kad je zadatak zahtjevao osnovne kognitivne sposobnosti, veća nagrada je vodila lošijoj izvedbi,

i to je čudno, zar ne? Veća nagrada da vodi lošijoj izvedbi? Kako je to moguće? Zanimljivo je

da ljudi koji su radili test su ekonomisti, dva s MITa, jedan sa Sveučilišta u Chicagu i jedan s CMUa,

svi najbolji iz struke, i došli su do zaključka koji se čini suprotan svemu što učimo o ekonomiji,

a to je, što je nagrada veća, izvedba je bolja,

i kažu da kad se makneš od osnovnih kognitivnih sposobnosti, rezultat se obrne,

što ovu ideju da nagrade ne djeluju tako,

čini lijevim krilom socijalista, zar ne? To je kao neka čudna socijalistička zavjera,

za vas koji pratite teorije zavjere, želim spomenuti zloglasnu socijalnoljevičarsku grupu

koja je financirala istraživanje - FRB, ovo mainstream mainstreama dolazi do zaključka

koji čini se prkosi mnogim zakonima ponašanja, to je čudno i smiješno. I što su učinili?

Svatili su da je to čudno i otišli su napraviti istraživanje negdje drugo, jer možda nagrada od 50-60$ nije dovoljan motivator za nekog studenta s MITa,

idemo na neko mjesto gdje je 50$ značajno više, pa su otišli u Indiju,

gdje je 50$ značajan iznos novca.

Ponovili su eksperiment u Indiji, manje nagrade jednake dvotjednoj plaći,

lošija izvedba, srednja izvedba za mjesečnu plaću

i najbolja izvedba za plaću za dva mjeseca. Znači vrlo dobar motivator, i očekivali su drugačije rezultate.

Dogodilo se da ljudi kojima su ponudili srednju nagradu nisu napravili ništa bolje od onih kojima su ponudili najmanju nagradu,

ali ovaj put ljudi kojima su ponudli najveću nagradu su napravili najgore. Visoka nagrada je vodila najgoroj izvedbi.

Ono što je zanimljivo je da ovo nije nepravilnost, ovo se ponavlja uvijek iznova,

istraživali su psiholozi, sociolozi, ekonomisti, uvijek iznova isti rezultati. Za vrlo jednostavne zadatke ovakva motivacija

"ako napraviš to dobiješ to", je super, za zadatke bez algoritama i pravila koja moraš poštivati da bi došao do odgvora,

za jednostavne zadatke rezultat je odličan.

Ali ako se zadatak zakomplicira, kad zahtjeva kreativno razmišljanje,

ovakva motivacija jednostavno ne funkcionira.

Činjenica: novac je motivator na poslu, ali na čudan način: ako ljudima ne platiš dovoljno, neće biti motivirani,

što je zanimljivo, postoji još jedan paradoks: najbolja svrha novca je motivacija,

plati ljudima dovoljno i ukloni temu novca s dnevnog reda, plati im dovoljno da ne misle na novac i mislit će na posao.

Jednom kad to napraviš, znanost kaže, postoje tri faktora koje vode boljoj izvedbi,

(da i ne spominjem osobnu satisfakciju): autonomija, majstorstvo i svrha.

Autonomija je naša želja da budemo usmjereni sebi, da kontroliramo svoj život, što tradicionalni management osporava,

management je super ako želite poštovanje, ali ako želite angažman, što i želimo

od ljudi danas,

da samostalno rade kompliciranije stvari, usmjerenost sebi je bolja. Dat ću vam primjer:

skoro radikalan primjer usmjerneosti sebi na radnom mjestu: Atlassian, australska firma za software,

napravili su nešto stvarno cool, jedan četvrtak popodne rekli su svojim programerima:

"Sljedeća 24 sata, možete raditi na čemu god želite, kako želite, s kim god želite,

sve što tražimo je da nam pokažete rezultate na kraju ta 24 sata"

Našli su se na sastanku, ne onom tipičnom, nego na zabavnom sastanku uz pivo i kolače i sl.

ispostavilo se da je taj jedan dan autonomije doveo do rješavanja mnogih grešaka u postojećem softweru.

Cijeli niz ideja za nove produkte do kojih inače ne bi došli. Jedan dan!

Ovo nije motivacija koju bi ja ponudio prije par godina dok nisam znao za ovo istraživanje, rekao bih ako želite da ljudi rade bolje

dajte im bonus za inovacije, ako napravite nešto cool dao bih vam 250$

oni to nisu napravili, u osnovi su rekli: vjerovatno želite napraviti nešto zanimljivo,

dozvolite da vam se sklonimo s puta. Jedan dan autonomije rezultirao je idejema do kojih inače ne bi došli.

A sad o majstorstvu. Majstorstvo je potreba da postanemo bolji u nečemu, zbog ovoga ljudi npr sviraju vikendom.

Uvijek imate ljude koji se ponašaju iracionalno iz ekonomske perspektive.

Sviraju vikendom? Zašto? Tako neće zaraditi novac. Zašto to rade?

Jer je zabavno, i jer postajete bolji a to je zadovoljavajuće.

Da se vratim malo unazad, da sam ja npr otišao svojoj prvoj profesorici iz ekonomije, Mary Allen Schulman,

bilo bi to 1983., i rekao: profesorice, mogu razgovarati s vama?

Imam ideju za poslovni projekt i zanima me vaše mišljenje,

ovako bi to izgledalo: skupiš ljude po svijetu koji rade specifičan posao,

i voljni su to raditi besplatno, volontirati 20 do 30 sati tjedno,

ona bi me skeptično gledala, - čekajte, nisam gotov, i onda to što naprave, poklone to umjesto da prodaju!

To će biti super!

Prof.Schulman bi me gledala kao da sam lud.

A što imamo? Linux opskurbljuje 1 od 4 servera u 45 zemalja,

Apache napaja veliku većinu web servera,

Wikipedia ... što se događa? Zašto to ljudi rade?
Ti ljudi većina kojih su visoko obrazovani,

koji imaju poslove! Imaju poslove! Rade na svojim poslovima za plaću rade sofisticiran tehnološki posao,

a ipak, tijekom svog ograničenog slobodnog vremena rade jednako ili bolje,

i to ne za svog poslodavca, nego za druge i to besplatno!
To je neko čudno ekonomsko ponašanje.

Ekonomisti bi pitali: zašto to radiš? Kristalno je jasno: izazov i majstorstvo

zajedno s doprinosom. To je to. Ono što vidiš je sve veći rast

svrhe kao motivacije. Sve više organizacija ima neku vidljivu svrhu.

Dijelom zato što je posao bolji, dijelom jer tako dobiju talentiranije ljude.

Ono što viđamo danas, kad je profit kao motiv odvojen od motiva svrhe,

događaju se loše stvari, etički loše stvari, ali i loše stvari kao ne-dobre-stvari,

loši proizvodi, loše usluge, dosadna radna mjesta,

Kad profit postane jedini motiv, to je jednostavno .. ljudi na rade super stvari,

ljudi su to shvatili i sve je teže kategorizirat šta je profit a što svrha.

Mislim da se tu izrodilo nešto zanimljivo, tvrke i organizacije koje su uspješne

su potaknute svrhom, dat ću vam par primjera:

osnivač Skypea, on kaže da mu je cilj da poremeti tržište ali s ciljem da svijet učini boljim,

jako dobra svrha. Ili Steve Jobs - želim postaviti zvono u svemir..

Takve stvari vas mogu potaknuti da ustanete ujutro i trčeći odete na posao.

Mislim da smo dobri za povećat svrhu a ne samo profit.

Znanost dokazuje da duboko brinemo o majstorstvu i da želimo biti usmjereni prema sebi,

i mislim da je misao-za-kasnije: ako ljude počnemo tretirati kao ljude a ne kao konje,

znate ono sporiji, manji, bolje mirišu ali konji,
ako zanemarimo dosadašnju ideologiju i pogledamo znanost,

mislim da možemo izgraditi organizacije koje djeluju tako da nam bude bolje i koje mogu obećati

da će svijet učinit boljim.

Rad je obavezan u monetarnom sustavu,

i ovaj sustav novac čini primarnom motivacijom za posao;

koja vodi, znanstveno dokazano, niskoj efikasnosti radnika,

jer su autonomija, majstorstvo i svrha ono što motivira čovjeka.

Milijuni ljudi su već zamijenjeni mašinama,

i ovo će se nastaviti.

Zapravo je puno jeftinije uložiti u mašine

jer ne trebaju plaće, zdravstveno osiguranje,

klima uređaje, praznike ili pauze.

Zapamtite da svaki dosadan posao može biti automatiziran dok ostali poslovi ...

Mnogi teško mogu shvatiti kako automatizacija može biti primjenjena kompleksnim poslovima kao što su doktor, arhitekt i sl.

Da bi ovo shvatili prvo se moramo zapitat koja je prava priroda naše uloge

što je točno doktor, tapiser, promotor ili arhitekt, što oni zapravo rade?

Ono prepoznaju i reagiraju na promatrane uzorke.

Kad vas liječnik pregleda, sve što napravi je umno poveže ono što je naučio.

Ako odete dermatologu jer mislite da imate rak na ruci,

doktor će pregledati kožu i umno povezati ono što je on ili ona naučila,

onda će uzeti uzorak kože da bi ga testirala pomoću mašine.

To je tehnički proces i nema razloga reći da optički skener povezan s bazom podataka u kompjuteru

ne bi mogao skenirati ruku i razumjeti problem.

Čak i operacija, osjetljiva koliko može bit, je čisto tehnički proces.

Samo je pitanje vremena kad će ekstremno napredna mašina zamijeniti kirurga.

Isto vrijedi za bilo koje postojeće uslužno zanimanje.

Uslužne uloge koju ljudi prihvate u društvu danas je u osnovi tehničke prirode.

Ovo se činilo očito kad je fizički rad u pitanju,
ali sad se može primjeniti i za umni rad.

Ako ti ovo zvuči strano, sjeti se da ako si ikad koristio kalkulator,
ovlastio si stroj da odluči umjesto tebe.

Kad podijeliš 19.500 sa 30 pomoću kalkulatora, stroj će odlučiti koji je rezultat, ne ti.

Moramo zapamtiti da je logično razmišljanje kognitivna sposobnost pronalaska rješenja iz uzročno-posljedičnog gledišta,

uz praćenje pravila i zakona promatranog sustava,

što je u potpunosti tehnički proces. Nema ničeg magičnog ili ezoteričnog u dodavanju

ili identifikaciji molekule u komponenti.

Ako želiš odlučiti hoćeš li koristiti metal A ili metal B za izgraditi avion, nećeš to napraviti sjedeći i razmišljajući,

nego čineći eksperimente otpornosti metala i ako prođu testove, izabrat ćeš ih ili nećeš.

To nije neki skriveni proces u nekom dijelu mozga.

To je informacija do koje dođeš radeći precizna i određena testiranja koju mogu biti automatizirana.

Ne postoji kapitalistički ili komunistički način izgradnje aviona.

Ako avion ne zadovolji fizičke zahtjeve da bi mogao letjeti, neće ni letjeti.

Osoba ne može izumiti nešto što nema korelaciju sa stvarnošću.

Nije bitno koliko si maštovit,

ako to što zamisliš ne može biti ostvareno korištenjem postojećih stvari,

neće se ni materijalizirati.

I ne zaboravi da repetitivan posao ne pomaže razvoju ljudskog mozga.

On je sramota za inteligentnu vrstu.

Vrlo je lako ponoviti i replicirati profesiju.

S vremenom ljudi više neće raditi. Danas rade jer je to jedini način da zarade za život.

Ali nije, to je samo jedini koji mi koristimo danas.
Ali u budućnosti rad će smatrat nepotrebnim.

Jer imamo mozak. ..

[ Alternativna rješenja ]

Rješenje će biti automatizirati

koliko god je moguće, a preostali poslovi,

kojih će biti jako malo

će raditi ljudi, jer znanost

je dokazala da je ljudski rad bolji

kad je motiviran svrhom a ne novcem.

Kad se to dokaže, čovjek će biti slobodan od posla,

što u većini slučajeva znači slobodan od ropstva,

što će biti ogromni korak naprijed u evoluciji čovjeka.

Dok će rad velikim dijelom obavljati strojevi, čovjek je motiviran svrhom,

onda će pristup robi i uslugama biti besplatan.

Ako bi automatizacija vodila manjku poslova,

preostali poslovi bi bili obavljani zbog svrhe - poboljšanja društva,

i onda takav razvoj ne bi zahtjevao postojanje monetarnog sustava.

Jedina nagrada koju bi dobio bila bi nedostatak siromaštva i gladi oko tebe,

izgladnjivanja i nemoralnosti, djece sa napuhanim želucima, sve bi to nestalo.

Ako ti to nije dovoljna motivacija, ako ti je jedina motivacija novac, onda ne razumiješ prirodu ljudskog bića.

Ti si živ zahvaljujući izumima Edissona, Pasteura, i ostalih,

živiš zahvaljujući njima. Ako ne želiš svijet učiniti boljim,

rekao bih da štetiš i sebi i društvu.

Većina tehnološkog razvoja koji imamo danas u društvu

avioni, TV, radio, suvremena tehnologija za proizvodnju,

izumljena je od vrlo malo ljudi, rekao bih par stotina ljudi

čini modernu tehnološku civilizaciju,

ali i ne treba ti milijuni tehničara ili znanstvenika.

Koliko ljudi danas koji sjede kući i koriste

radio ili TV, uopće ima pojma kako to funkcionira?

Glavna svrha tehnologije je učiniti život pojedinca lakšim,

a danas je tehnologija toliko napredna da život pojedinca može biti

oslobođen bilo kakve potrage za hranom, informacijama,

komforom ili bilo kakvom pomoći.

Samo utjecaj ekstremno štetnog sustava može nametnuti

negativne situacije kao ove trenutne na Zemlji.

Situacije gdje obični pojedinci znaju samo mali dio

dostupnih informacija i gdje je tehnologija

sposobna za poboljšanje, ali ne iskorištena.

Natjerati individualce da rade kad rad može

biti automatiziran, ili zahtjevati poslušnost u zamjenu za hranu,

vodi do psiholoških poremećaja individualaca koji

tako održavaju te iste loše situacije.

Ovakva situacija može biti jedino rezultat

psihotičnih individualca koji imaju moć u društvu.