Richard Dawkins o borbenom ateizmu

Richard Dawkins potiče sve ateiste da otvoreno istaknu svoja uvjerenja i da se bore protiv ulaska crkve u politiku i znanost. Vatreno, zabavno i moćno predavanje.

Ta divna glazba, uvodna glazba --

"Marš slonova" iz Aide je glazba koju sam odabrao za svoj sprovod.

(smijeh)

A možete vidjeti i zašto - trijumfalna je.

Ja ću... Ja neću osjećati ništa, ali kada bih mogao,

osjećao bih se trijumfalno što sam uopće živio.

što sam živio na ovom predivnom planetu

i što sam imao priliku razumjeti

nešto o tome zašto sam uopće ovdje prije nego što me nije bilo.

Možete li razumjeti moj neobični engleski naglasak?

Poput svih, bio sam zadivljen jučerašnjom životinjskom sekcijom.

Rovert Full i Frans Lanting i ostali --

ljepota stvari koju su prikazali.

Samo mi je jedna sitnica parala uši kada je Jeffrey Katzenberg rekao za mustanga:

"Najveličanstvenija bića koja je Bog stavio na Zemlju."

Naravno, mi znamo da on to nije zapravo mislio,

ali u u ovom trenutku u ovoj zemlji ne možeš biti pretjerano pažljiv.

(smijeh)

Biolog sam i središnji predmet koji proučavamo jest teorija postanka,

Darwinova teorija evolucije prirodnom selekcijom.

U stručnim krugovima posvuda ona je, naravno, univerzalno prihvaćena.

U nestručnim krugovima izvan Amerike, uglavnom se ignorira.

Ali u nestručnim krugovima u Americi

ona potiče toliko neprijateljstva --

(smijeh)

da se može reći kako su američki biolozi u ratu.

Taj je rat je toliko zabrinjavajuć u ovom trenutku

sa sudskim parnicama koje se podižu u sve više američkih država,

da sam osjećao kako moram nešto reći o tome.

Želite li znati što imam za reći o samom darvinizmu,

bojim se da ćete morati pogledati moje knjige

koje nećete moći pronaći u obližnjoj knjižari.

(smijeh)

Današnje sudske parnice

često se vode oko navodno nove verzije kreacionizma,

koja se naziva inteligentno stvaranje ili IS.

Ne dajte se zavarati. Ništa nije novo u vezi IS-a.

To je samo kreacionizam s drugim nazivom.

Prekršten - pažljivo biram riječ -

(smijeh)

- zbog taktičkih i političkih razloga.

Argumenti takozvanih IS teoretičara

su isti oni stari argumenti koji su pobijani ponovo i ponovo

od Darwina pa do današnjeg dana.

Postoji učinkovit evolucijski lobi

koji se koordinirano bori na strani znanosti

i ja pokušavam učiniti što mogu kako bih im pomogao,

ali oni se prilično uzrujaju kada se ljudi poput mene usude spomenuti

da smo mi i ateisti kao i evolucionisti.

Oni nas vide kao provokatore, a možete razumjeti zašto.

Kreacionisti, u nedostatku ikakvog suvislog znanstvenog argumenta,

koriste popularnu fobiju od ateizma.

Učite svoju djecu evoluciji na satovima biologije

i uskoro će se drogirat, postat će kriminalci i seksualni pre-verznjaci.

(smijeh)

Zapravo, naravno, obrazovani teolozi od Pape na niže

su čvrsti u svojoj potpori evoluciji.

Ova knjiga, "Pronalazak Darwinova Boga" Kennetha Millera,

jest jedan od najučinkovitijih napada na inteligentno stvaranje

koje znam i još je učinkovitiji

jer ju je napisao pobožni kršćanin.

Ljude poput Kennetha Millera bismo mogli nazvati bogomdanima evolucijskome lobiju --

(smijeh)

jer otkrivaju laž da je evolucionizam, zapravo,

istovjetan ateizmu.

Ljude poput mene se, s druge strane, naziva provokatorima.

Ali sada želim reći nešto lijepo o kreacionistima.

Ne radim to često pa pozorno slušajte.

(smijeh)

Mislim da su u pravu glede jedne stvari.

Mislim da su u pravu da je evolucija

u svojem temelju neprijateljska prema religiji.

Već sam rekao kako su mnogi evolucionisti, poput Pape,

također religiozni, ali smatram da se zavaravaju.

Vjerujem kako pravo razumijevanje darvinizma

duboko nagriza vjeru.

Sada, može se činiti da počinjem propovijedati ateizam

i želio bih vas razuvjeriti da to nije ono što ću učiniti.

Publici tako profinjenoj kao što je ova

to bi bilo poput propovijedanja religijskom zboru.

Ne, ono što želim potaknuti kod vas --

(smijeh)

-- ono što zapravo želim potaknuti kod vas jest borbeni ateizam.

(smijeh)

(aplauz)

Ali to zvuči previše negativno.

Da sam želio - da sam osoba kojoj je stalo do očuvanja vjere,

jako bih se bojao pozitivne snage evolucijske znanosti

i općenito svake znanosti, ali evolucije posebno,

da nadahne i očara upravo zato jer jest ateistička.

Težak problem za svaku teoriju biološkog stvaranja

jest objasniti vrlo veliku statističku nevjerojatnost živih stvari.

Statistička nevjerojatnost u smjeru dobrog stvaranja --

kompleksnost je još jedna riječ za ovo.

Standardni kreacionistički argument - zapravo postoji samo jedan i svi se svode na njega --

kreće od statističke nevjerojatnosti.

Živa bića su previše kompleksna da bi nastala po slučaju

pa stoga mora postojati stvoritelj.

Ovaj argement, naravno, pobija sam sebe.

Bilo koji stvoritelj sposoban da stvori nešto zaista kompleksno,

morao bi sam biti još kompleksniji i to prije nego što uopće krenemo o

svim ostalim stvarima koje se od njega očekuju

kao što su opraštanje grijeha, blagoslov brakova, slušanje molitvi,

-- naklonost našoj strani u ratu --

(smijeh)

neodobravanje našeg spolnog života i tako dalje.

(smijeh)

Kompleksnost jest problem koji svaka teorija u biologiji mora razriješiti

i nemoguće ga je riješiti postuliranjem uzroka koji je još kompleksniji

čime problem postaje samo još složeniji.

Darwinova prirodna selekcija je toliko zadivljujuće elegantna

jer rješava problem objašnjavajući kompleksnost

koristeći samo jednostavnost.

U osnovi, to čini pružajući glatku kosinu

stupnjevanog uspona korak po korak.

Ali ovdje bih želio istaknuti poantu

kako elegantnost Darvinizma nagriza religiju

upravo jer je toliko elegantan, toliko parsimoničan, tako moćan,

tako ekonomično moćan.

Posjeduje snagu i žilavost prekrasnog visećeg mosta.

Božja teorija nije samo loša teorija.

Ona ispada u korijenu nesposobna činiti posao koji se od nje očekuje.

Pa vrativši se sada na taktike i evolucijski lobi,

smatram kako je provociranje prava stvar koju treba učiniti.

Moj pristup napadanju kreacionizma nije jednak evolucijskom lobiju.

Moj pristup napadanju kreacionizma jest napadanje religije u cijelosti.

U ovom trenutku moram istaknuti značajan tabu

prema govorenju loših stvari o religiji.

To ću učiniti riječima Douglasa Adamsa,

dragog prijatelja koji bi, ako još nije bio na TED-u,

svakako trebao biti pozvan.

(Richard Saul Wurman: Bio je pozvan.)

Bio je. Dobro. I mislio sam da je trebao biti.

On započinje ovaj govor, snimljen na Cambridgeu netom prije svoje smrti.

On započinje ovaj govor, snimljen na Cambridgeu netom prije svoje smrti.

Započinje ga objašnjavajući kako znanost djeluje testirajući hipoteze

koje su osjetljive na pobijanje pa nastavlja --

Citiram: "Čini se da religija ne djeluje na takav način.

Ona sadrži određene središnje ideje koje smatramo svetima.

A to znači -- ovo je jedna ideja ili pretpostavka

o kojoj ne smijete reći ništa loše --

Jednostavno ne smijete. Zašto ne? Zato što ne.

(smijeh)

Zašto je posve legitimno podržavati republikance ili demokrate,

ovaj ekonomski model ili onaj, Macintoch umjesto Windowsa,

ali imati mišljenje o nastanku svemira,

o tome tko je stvorio svemir -- ne, to je sveto.

Tako smo navikli ne dovoditi u pitanje religijske ideje i postavke

i vrlo je interesantno koliko strke Richard stvara

kada ih dovodi u pitanje." Misli na mene, ne onog tamo.

"Svi se jako naljute zbog toga

jer nam nije dopušteno govoriti takve stvare, a opet kada na to pogledamo razumski

nema nikakvog razloga zašto te ideje ne bi trebale biti otvorene za raspravu

kao i bilo koje druge, osim što se mi nekako nismo među sobom dogovorili

da ne bi trebale biti" i to je kraj Douglasova citata.

Prema mojem mišljenju, ne nagriza samo znanost religiju,

nego i religija nagriza znanost.

Ona uči ljude da se zadovolje trivijalnim, praznovjernim ne-objašnjenjima

i zasljepljuje ih od predivnih stvarnih objašnjenja koja možemo dokučiti.

Ona uči ljude da prihvaćaju autoritet, otkrivenje i vjeru

umjesto stalnog inzistiranja na dokazima.

Ovo je Douglas Adams, veličanstvena fotografija iz njegove knjige "Posljednja šansa da progledamo" (Last Chance to See)

A ovo je tipični znanstveni časopis, Quarterly Review of Biology.

I sastavit ću, kao gostujući urednik,

posebni broj na pitanje "Je li asteriod ubio dinosaure?"

Prvi članak je standardni znanstveni članak

koji prezentira dokaze, "Iridijski omotač na K-T granici,

kalij-argonski krater iz Yucatana

ukazuje kako je asteroid ubio Dinosaure."

Potpuno običan znanstveni članak.

E sada, sljedeći, "Predsjedniku Kraljevskoga društva

podareno je snažno unutarnje uvjerenje -- (smijeh) --

kako je asteroid ubio dinosaure."

(smijeh)

"Profesoru Huxtaneu je privatno otkriveno

kako je asteroid ubio dinosaure."

(smijeh)

"Spominje se kako profesor Hordley

ima potpunu i neupitnu vjeru --

(smijeh)

... da je asteroid ubio dinosaure."

"Profesor Hawkins je objavio službenu dogmu

povezujući sve odane Hawkinsijance

kako je asteroid ubio dinosaure."

(smijeh)

To je, dakako, nezamislivo.

Ali zamislite --

(aplauz)

-- 1987. godine jedan je reporter upitao Georgea Busha starijeg

smatra li da su ateisti jednaki građani i patrioti kao i ostali Amerikanci?

smatra li da su ateisti jednaki građani i patrioti kao i ostali Amerikanci?

Odgovor gospodina Busha postao je ozloglašen:

"Ne, ne mislim da bi ateisti trebali biti smatrani građanima,

niti bi ih se trebalo smatrati patriotima.

Ovo je jedna nacija pod Bogom."

Busheva fanatična netrpeljivost nije izolorana pogreška

izvaljena u afektu i kasnije povučena.

Stajao je uz nju i nakon ponavljanih poziva za objašnjenjem i povlačenjem.

Doista je to mislio.

Dapače, znao je da ona ne predstavlja nikakvu prijetnju njegovim izborima, već upravo suprotno.

Demokrati kao i republikanci paradiraju svojom religioznosti

ako žele da ih se izabere. Obje strane se pozivaju na jednu naciju pod Bogom.

Što bi Thomas Jefferson rekao?

Usput, nisam obično vrlo ponosan što sam Britanac,

ali ne možete si pomoći da ne napravite usporedbu.

(aplauz)

Što je zapravo ateist?

Ateist je netko tko prema Jahveu osjeća ono

što svaki pristojni kršćanin osjeća prema Toru, Baalu ili zlatnom teletu.

Kao što je ranije rečeno, svi smo mi ateisti za većinu bogova

u koje je čovječanstvo ikada vjerovalo. Neki od nas idu samo još jednog boga dalje.

(smijeh)

(aplauz)

I kako god definirali ateizam, on je zasigurno oblik akademskog uvjerenja

na koji osoba ima pravo, a da ju se pritom ne omalovažava

kao nepatriota i negrađana.

Bilo kako bilo, nepobitna činjenica je da se bivanje ateistom

svodi na predstavljanje sebe kao gospodin Hitler ili gospođa Belzebub.

I sve to proizlazi iz percepcije da su ateisti

neka čudna, zastranjela manjina.

Natalie Angier je napisala prilično žalostan članak u New Yorkeru

u kojem govori kako je usamljena kao ateistica.

Pojašnjava kako se osjeća u toj opkoljenoj manjini

a koliko je zapravo ateista u Americi?

Posljednje istraživanje ukazuje na ohrabrujuće podatke.

Kršanstvo, naravno, zauzime lavovski dio populacije

s gotovo 160 milijuna.

Ali što biste rekli da je sljedeća najveća skupina,

uvjerljivo nadbrojivši Židove s 2.8 milijuna, Muslimane s 1.1 milijun

i Hinduse i Budiste i sve ostale religije zajedno?

Druga najveća skupina, s gotovo 30 milijuna

jest ona koja se opisuje kao nereligiozna ili sekularna.

Ne možete se prestati pitati zašto su glasova žedni političari

toliko prepuni strahopoštovanja prema, recimo, židovskome lobiju.

Država Izrael duguje svoje postojanje

glasu američkih židova, dok u isto vrijeme

šalje nereligiozne ljude u politički zaborav.

To sekulatno nereligiozno glasačko tijelo, ako se na primjeren način mobilizira,

jest devet puta brojnije od židovskog glasačkog tijela.

Zašto ta daleko značajnija manjina

ne učini korak kako bi upotrijebila svoj politički mišić?

No dobro, toliko o kvantiteti. A što je kvalitetom?

Postoji li korelacija, pozitivna ili negativna,

između inteligencije i tendecije prema religioznosti?

(smijeh)

Istraživanje koje sam citirao, ARIS istraživanje,

nije razdvajalo podatke prema socio-ekonomskim klasama ili obrazovanju,

prema kvocijentu inteligencije (KI) ili bilo čemu drugome.

No, nedavni članak Paula G. Bella u Mensinom magazinu

pruža određene putokaze.

Mensa, kao što znate, je međunarodna organizacija

za ljude koji imaju vrlo visok KI.

I prema meta-analizi literature,

Bell zaključuje kako, citiram, "Od 43 studije provedene od 1927. godine

koji ma se proučava veza religioznosti i pojedinčeve inteligencije ili stupnja obrazovanja,

sve osim četiri pokazuju negativnu vezu.

To znači, što je viša pojedinčeva inteligencija ili stupanj obrazovanja,

manja je vjerojatnost da će biti religiozan."

Doduše, nisam vidio u originalu ta 42 istraživanja i ne mogu komentirati meta-analizu

ali volio bih vidjeti više istraživanja napravljenih na ovu temu.

I znam da postoje, ako mogu malo potaknuti,

ljudi u ovoj publici

koji bi lako mogli financirati golemo istraživanje koje bi odgovorilo na pitanje

i ovime vam predlažem da to i učinite.

No dopustite mi da vam prikažem podatke

koji su propisno objavljeni i analizirani

na jednoj posebnoj skupini, a to su vrhunski znanstvenici.

Godine 1998. Larson i Witham

ispitali su samu kremu američkih znanstvenika,

one koji su bili izabranu u Nacionalnu akademiju znanosti,

i unutar odabrane skupine

vjera u osobnoga boga opala je na lomljivih sedam posto.

Otprilike 20 posto su agnostici, a ostali bi se lako mogli nazvati ateistima.

Slične su brojke dobivene i za vjerovanje u osobnu besmrtnost.

Među biolozima, brojke su još niže

samo 5.5 posto vjeruje u boga. Fizičari - 7.5 posto.

Nisam vidio ove brojke za elitne znanstvenike

u ostalim poljima poput povijesti i filozofije

ali bio bih iznenađen da su drugačiji.

Tako smo došli do zaista zadivljujućeg stanja

groteskne razlike između američkih intelektualaca

i američkog biračkog tijela.

Filozofsko mišljenje o prirodi nastanka svemira,

koje drži velika većina vrhunskih američkih znanstvenika

i vjerojatno većina intelektualaca uopće,

toliko je nespojivo s američkim biračkim tijelom

da ga se niti jedan politički kandidat ne usuđuje javno zauzeti.

Ukoliko sam u pravo, to znači da je visoka politika

u najvećoj državi na svijetu

nedostupna onima koji na najkvalificiraniji voditi ju - intelektualcima,

osim ako nisu spremni lagati o svojim uvjerenjima.

Da to kažem otvoreno, američki politički oportunisti

su izrazito snažno protiv onih

koji su istodobno inteligentni i iskreni.

(aplauz)

Nisam državljanin ove zemlje pa se nadam da neću biti neuljudan

ako predložim da se nešto treba učiniti.

(smijeh)

A već sam i natuknuo što to nešto jest.

Koliko sam vidio TED, mislim da je ovo isealno mjesto za početak.

No, bojim se da će koštati.

Potrebno nam je podizanje svijesti

kampanja izlaska iz ormara za američke ateiste.

(smijeh)

To bi moglo biti slično kampanji koju su organizirali homoseksualci

prije nekoliko godina

Iako, bože sačuvaj da bismo se trebali pognuti pred javnim istupom

ljudi protiv njihove volje.

U većini slučajeva, ljudi koji istupe

će pomoći razbiti mit da s ateistima nešto ne valja.

Upravo suprotno

oni će pokazati da su ateisti često oni ljudi

koji mogu poslužiti kao pristojni uzor za vašu djecu,

oni ljudi koje bi prodajni agent iskoristio za reklamu prizvoda,

oni ljudi koji sjete u ovoj sobi.

Trebala bi nastati lavina, pozitivna povratna informacija

poput što više imena imamo, više dobivamo.

Mogli bi postojati nelinearni efekti praga.

Jednom kada se postigne kritična masa,

počinje strmo ubrzanje u novačenju.

I ponovo, bit će potreban novac.

Pretpostavljam da sama riječ "ateist"

sadrži kamen spoticanja

znatno većeg razmjera od njena samog značenja i taj kamen spoticanja

za ljude koji bi inače bili sretni da istupe.

Pa koje bismo onda riječi mogli upotrijebiti da izgladimo put,

nauljimo kotačiće, zasladimo gorčinu? Darwin je preferirao izraz agnostici --

i ne samo iz odanost svojem prijatelju Huxleyu, koji je izmislio taj termin.

Darwin je rekao: "Nisam nikada bio ateist

u smislu poriacanja postojanja Boga.

Držim kako bi agnostik

bio točan opis mojeg stanja uma."

Čak je postao i neuobičajeno razdražljiv na Edwarda Avelinga.

Aveling je bio ratoborni ateist

koji nije uspio uvjeriti Darwina

da prihvati posvetu svoje knjige o ateizmu --

slučajno započevši fascinantan mit

kako je Karl Marx želio posvetiti "Kapital" Darwinu.

No to nije istina. Zapravo je to bio Edward Aveling.

Ono što se dogodilo jest da je Avelingova ljubavnica bila Marxova kći

i nakon što su Darwin i Marx umrli

Marxovi papiri su se pomiješali s Avelingovim

i za pismo od Darwina u kojem piše: "Moj dragi gospodine, zahvaljujem Vam,

ali ne želim da mi posvetite knjigu"

se greškom pretpostavlja da je adresirano na Marxa

i to je izvor cijelog ovog mita za koji ste vjerojatno čuli.

Neka vrsta urbanog mita

je to da je Marx pokušao posvetiti Kapital Darwinu.

U svakom slučaju, bio je to Aveling i kada su se susreli, Darwin ga je izazvao

"Zašto se nazivate ateistima?"

"Agnostik", uzvratio je Aveling, "je zapravo ateist rečen pristojno,

a ateist je zapravo agnostik rečen agresivno."

Darwin se požalio: "Ali zašto biste željeli biti tako agresivni?"

Darwin je smatrao kako je ateizam dobar za intelektualce,

ali obični ljudi nisu baš "zreli za njega"

Što je, dakako, naš dobri stari prijatelj nemoj-provocirati argument.

Nije zabilježeno je li Aveling rekao Darwinu da siđe sa svoje visoke pete.

(smijeh)

U svakom slučaju, to je bilo prije više od 100 godina.

Pomislili bismo da smo mogli sazrijeti od onda.

Jedan prijatelj, inteligentni posrnuli židov

koji je začudo poštovao Subotu (Sabbath)

zbog kulturalne solidarnosti

opisao se kao "zubić vila agnostik."

Ne želi se nazvati ateistom

jer je, u principu, nemoguće dokazati nepostojanje,

pa agnostici smatraju kako je božje postojanje

u terminima vjerjatnosti jednako kao i nepostojanje.

Pa tako je moj prijatelj striktni agnostik po pitanju zubić vile,

ali ona nije baš tako vjerojatno, jel tako? Kao i Bog.

I otuda izraz "zubić vila agnostik"

ali Bertrand Rusell je pokazao istu poantu

koristeći zamišljeni čajnik u Marsovoj orbiti.

Morali biste biti strogi agnostici

po pitanju postojanja čajnika u Marsovoj orbiti

ali to ne znači da vjerojatnost njegova postojanja smatrate

jednakom kao i vjerojatnost njegova nepostojanja.

Popis stvari za koje možemo biti isključivi agnostici

je prestaje kod zubić vila i čajnika. On je beskonačan.

Ako želite vjerovati u pojedini od njih,

jednorozi, zubić vile, čajnici ili Jahve,

breme je na vama da kažete zašto.

Breme nije na nama ostalima da kažemo zašto ne.

Mi koji smo ateisti, smo također a-zubićvilci i a-čajnici.

(smijeh)

Ali to se ne sramimo reći

i zato moj prijatelj koristi izraz zubić vila agnostik

kao etiketu za nešto što bi većina ljudi nazvala ateistom.

Ipak, želimo li privući ljude koji su ateisti duboko u sebi da istupe van javno

morat ćemo pronaći nešto bolje

što možemo staviti na svoju zastavu od zubić vile ili agnostika.

Pa što kažete na The Humanist?

On ima prednost da je svjetska mreža dobro organiziranih asocijacija

i časopisa i stvari na svojem mjestu.

Moj jedini problem s njim jest njegov očit antropocentrizam.

Jedna od stvari koje smo naučili od Darwina

jest da je ljudska vrsta samo jedna

od miliona rođaka - nekih bližih, nekih daljih.

I postoje druge opcije poput prirodoslovnog.

No i one imaju problem zbunjenosti

jer bi Darwin razmišljao prirodoslovno

pri čemu prirodoslovno, dakako, znači suprotno od nadnaravnog.

I koristi se ponekad.

Dawrin bi bio zbunjen drugim značenjem prirodoslovca (naturalista)

koji je on bio, a vjerujem da postoje i drugi

koji bi prirodoslovca (naturalista) zamijenili s nudistom.

(smijeh)

Ti bi ljudi mogli biti pripadnici britanske mase

koja je prošle godine linčevala pedijatra jer ga je zamijenila s pedofilom.

(smijeh)

Mislim da je najbolja alternativa za izraz ateist jednostavno ne-teist.

Nedostaje joj snažne konotacije da definitivno nema Boga

i mogla bi lako obuhvatiti čajničke i zubić vila agnostike.

Potpuno je kompatibilna s Bogom fizičara.

Kada ljudi poput -- kadal ateisti poput

Stephena Hawkinga i Alberta Einsteina koriste riječ "Bog"

kotiste ju kao metaforu

za onaj duboki misteriozni dio fizike koji još uvijek ne razumijemo.

Ne-teisti obuhvaća sve to, i za razliku od ateista,

nema izaziva one iste fobične, histerične reakcije.

No ja zapravo smatram da je alternativa

nastaviti razdraživati riječju ateist

upravo zato što ta riječ jest tabu

koji izaziva reakcije histerične fobije.

Možda ćemo se do kritične mase teže probiti rječju ateist

nego rječju ne-teist

ili nekom drugom ne-suprotstavljajućom riječju.

Ali ako bismo to uspjeli postići s tom užasnom rječju ateist

politički udar bio bi još veći.

Već sam rekao da da kada bih bio religiozan, jako bih se bojao evolucije. Išao bih i dalje

bojao bih se znanosti općenito.

A to je zato što je znanstveni pogled na svijet

toliko uzbudljiviji, poetičniji,

ispunjeniji finim čudima od ičega

u osiromašenim arsenalima religiozne mašte.

Kao što je Carl Sagan, još jedan nedavno preminuli heroj, rekao

"Kako to da gotovo nijedna velika religija nije pogledala znanost

i rekla "Ovo je bolje nego što smo mi mislili!

Svemir je znatno veći nego što je naš prorok rekao,

veličanstveniji, finiji, elegantniji"? Umjesto toga oni kažu "Ne, ne, ne!

Moj boh je malen bog i želim da ostane takav"

Religija, stara ili nova,

koje je istaknula veličanstvenost svemira

kao što ju otkriva moderna znanost

bila bi u mogućnosti istaknuti zalihe poštovanja i strahopoštovanja

netaknute od strane konvencionalnih vjera.

Ovo je elitna publika

i očekivao bih da vas je otpilike 10 posto religioznih.

Mnogi od vas se vjerojatno slažu s našim pristojnim kulturnim vjerovanjem kako bismo trebali poštovati religiju,

ali isto tako sumnjam da je solidan broj onih

koji potajno preziru religiju onoliko koliko i ja.

(smijeh)

Ako ste jedan od njih, i dakako mnogi od vas ne moraju biti,

ali ako ste jedan od njih, tražim od vas da prestanete biti pristojni,

da istupite i kažete to, a ako ste uz to i bogati

razmislite malo o načinima na koje možete učiniti razliku.

Religijski lobi u ovoj zemlji

masivno financiraju fondacije, a da ne kažem ništa o poreznim odbicima,

fondacije kao što je Templeton Foundation i Discovery Institute.

Potreban nam je anti-Templeton kako bismo napravili korak naprijed.

Kada bi se moje knjige prodavale dobro kao i Stephen Hawkingove knjige,

umjesto jedva kao i Richard Dawkinsove knjige, učinio bih to sam.

Ljudi stalno pričaju o tome "Kako te 11. rujan promijenio?"

E pa, evo kako je promijenio mene.

Hajdemo svi skupa prestati biti tako prokleto uljudni.

Hvala vam lijepo.

(aplauz)