Dozvolite mi da počnem sa Rojom Amarom. Roj tvrdi da je većina novih tehnoloških dostignuća precenjena na početku u smislu njihovog uticaja, a onda dugoročno bivaju potcenjeni zato što se naviknemo na njih. Ovo je stvarno doba čuda. Sećate li se one divne pesme Pola Sajmona? Imala je dva stiha. Šta se to u ono vreme smatralo čudesnim? Usporavanje stvari - usporen film, i međunarodni telefonski pozivi. Zato što ste, naravno, navikli da vas operater prekida sa pitanjem: „Međunarodni poziv. Da li želite da prekinete?” A sada nam zvanje po celom svetu ne predstavlja ništa. Nešto slično možda se dešava i sa očitavanjem i programiranjem života. No, pre nego što otkrijem to, hajde da pričamo o teleskopima. Teleskopi su na početku bili precenjeni u pogledu njihovog uticaja. Ovo je jedan od Galilejovih ranih modela. Ljudi su mislili da će uništiti sve religije. (Smeh) Dakle, ne obraćamo mnogo pažnju na teleskope. Naravno, teleskopi koji su proizvedeni pre deset godina, kao što ste čuli, mogu na ovom folksvagenu koji je odleteo do Meseca, videti farove kada se upale na Mesecu. To je rezolucija koja vam dozvoljava da vidite male čestice prašine koje plutaju oko udaljenih sunca. Zamislite na trenutak da je ovo sunce udaljeno milijardu svetlosnih godina i vidite male čestice prašine kako dolaze ispred njega. Tako izgleda otkrivanje egzoplanete. Dobra stvar kod ovih novih teleskopa je što vam dozvoljavaju da vidite i sveću zapaljenu na mesecu. Ako napravite razdvajanje jednom pločom, videćete dve odvojene sveće na toj udaljenosti. To je rezolucija koja vam je potrebna da vidite te male čestice prašine kako kruže oko sunca i da vidite imaju li plavo-zeleni obris. Ako imaju plavo-zeleni obris, to znači da je život svuda u svemiru. Prvi put kada vidite plavo-zeleni obris na udaljenoj planeti, to znači da tamo postoji fotosinteza, da tamo ima vode, a šansa da vidite samo jednu planetu sa fotosintezom je jednaka nuli. A to je događaj koji menja sve. Postoji vreme pre i vreme nakon što smo mislili da smo sami u svemiru; zaboravite na otkrića bilo kog kontinenta. Dok razmišljate o ovom, sada smo u mogućnosti da vidimo veći deo svemira. To jeste vreme čuda, a mi to olako prihvatamo. Nešto slično se dešava i sa životom. Slušamo o životu u tim malim delovima i komadićima, slušamo o CRISPR-u, i slušamo o ovoj i onoj tehnologiji. Ali suština je da je život ispao kod. A posmatranje života kroz kod je veoma značajan koncept, zato što to znači da, kao što pišete rečenice na engleskom, francuskom ili kineskom jeziku, baš kao što možete prepisati rečenicu, isto kao što možete izmeniti rečenicu, na potpuno isti način kao što štampate rečenice, sada postaje moguće da isto to radite sa životom. To znači da počinjemo da učimo kako se čita ovaj jezik. A to je jezik koji koristi ova narandža. Kako ova narandža izvršava kod? Ne radi to kao kompjuteri sa jedinicama i nulama. Visi na drvetu i jednog dana uradi - plop! To znači - izvršiti. AATCAAG: napravi mi mali koren. TCGACC: napravi mi malu stabljiku. GAC: napravi mi lišća. AGC: napravi mi cvetove. i onda GCAA: napravi mi još narandži. Ako stavim rečenicu na engleskom u procesor za reči, onda možete da se prebacujete sa jedne reči na drugu. Ako nešto dodam ovoj narandži i stavim GCAAC, koristeći CRISPR ili nešto drugo za šta ste čuli, onda ova narandža postaje limun, ili grejpfrut, ili mandarina. A ako promenim jedno od hiljadu slova, postaćete osoba koja danas sedi pored vas. Budite oprezniji gde sedate. (Smeh) Stvar je u tome da je na početku ovo bio veoma skup proces. Kao nekada međunarodni pozivi. Ali cena ovoga pada 50 procenata brže od Murovog zakona. Kompanija Veritas je juče najavila prvi potpuni genom od 200 dolara. Dok gledate ove sisteme, mislite: ovo nije važno, ni ovo, ni ovo nije važno - a ipak jeste. Dozvolite da vam pokažem mapu ovoga. Ovo je veliko otkriće. Tu su 23 hromozoma. Kul. Hajde sada da iskoristimo teleskopski pogled, ali umesto teleskopa, koristićemo mikroskop da zumiramo površinu podređene među hromozomima odnosno, hromozom Y. On je veličine trećine hromozoma X, recesivan i mutiran. Ali ipak, to je samo muškarac. Dok posmatrate ovo, evo neke vrste širokog pogleda sa rezolucijom od 400 baznih parova, zatim zumirate na 550, zatim zumirate na 850, i sa svakim zumiranjem možete da identifikujete sve više i više gena. Onda još zumirate i možete videti ko ima leukemiju, kako su dobili leukemiju, koju vrstu leukemije imaju, šta se promenilo sa jednog na drugo mesto. Onda zumirate na nivo Guglovog uličnog pogleda. Evo šta se dešava ako imate rak debelog creva, kod konkretnog pacijenta u rezoluciji slovo po slovo. Ono što mi ovde radimo je skupljanje informacija i generisanje ogromne količine istih. To je jedna od najvećih baza podataka na zemlji i raste brže nego što možemo napraviti kompjutere za njeno skladištenje. Sa ovim možete napraviti neverovatne mape. Želite da razumete kugu, zašto je jedna bubonske vrste, druga je drugačije vrste a i treća je drugačija vrsta kuge? Evo mape kuge. Neke su apsolutno smrtonosne za ljude, dok druge nisu. Obratite pažnju pri kraju dok gledate ovo, kako izgleda u poređenju sa tuberkulozom? Ovo je razlika između tuberkuloze i raznih vrsta kuge. Možete se igrati detektiva, zato što možete uzeti veoma specifičnu vrstu kolere koja je pogodila Haiti, i možete videti iz koje zemlje je došla, iz kog regiona, i verovatno koji ju je vojnik doneo iz te afričke zemlje na Haiti. Smanjivanje rezolucije. Ne radi se samo povećanje. Ovo je jedna od najboljih mapa koje je čovek ikada napravio. Oni su prikupili sve genetičke informacije koje su imali o svim vrstama, i napravili drvo života na jednoj stranici koju možete smanjivati ili povećavati. Ovo nam daje pregled šta je nastalo prvo, kako je postalo različito, kako se granalo i koliko je velik taj genom, sve na jednoj stranici. To je neka vrsta svemira života na zemlji, koji se neprekidno dopunjava i dovršava. Dok gledate sve ovo, jako bitna promena je ta da je stara biologija bila reaktivna. Imali ste puno biologa sa mikroskopima, imali su lupe, šetali su naokolo i posmatrali životinje. Nova biologija je proaktivna. Više niste samo posmatrač, sada pravite nešto. To je zaista velika promena zato što nam ona omogućava da radimo stvari kao što je ova. Znam da ste uzbuđeni zbog ove slike. (Smeh) Trebalo nam je samo četiri godine i 40 miliona dolara da bismo napravili ovu fotografiju. (Smeh) A ono što smo uradili je da smo uzeli celokupni kod gena iz ćelije - ne jedan gen, ne dva gena, ceo genetski kod iz ćelije - napravili potpuno novi genetski kod, utisnuli ga u ćeliju, našli način da ćelija izvrši taj kod i izgradili potpuno novu vrstu. Ovo je prvi sintetički oblik života na svetu. I šta raditi sa tim? Ovo je nešto što će promeniti svet. Reći ću vam tri kratkoročna trenda u smislu kako će promeniti svet. Prvo, videćemo novu industrijsku revoluciju. I to mislim bukvalno. Na isti način na koji su Švajcarska, Nemačka i Velika Britanija promenile svet mašinama sličnim onima koje vidite ovde u holu, i stvorile moć - na isti način kao što CERN menja svet, koristeći nove instrumente i naš koncept svemira - životni oblici koje možemo programirati takođe će promeniti svet, jer kada možete da programirate ćeliju isto kao što programirate kompjuterski čip, tada možete napraviti bilo šta. Vaš kompjuterski čip može praviti fotografije, može praviti muziku ili film, može praviti ljubavna pisma ili tabele. Sve to samo sa nulama i jedinicama koje proleću tamo. Ako ATCG-ovi mogu da rade u ćelijama onda ovaj softver sam sebi pravi hardver, što znači da se razvija veoma brzo. Bez obzira šta se desilo, ako ostavite mobilni telefon pored kreveta, nećete imati milijardu telefona ujutro. Ali ako to uradite sa živim organizmom, možete napraviti nešto velikih proporcija. Jedna od stvari koje možete da uradite je da počnete proizvodnju nečega sličnog ugljenično neutralnom gorivu za komercijalnu upotrebu do 2025. godine, što radimo sa kompanijom „Ekson“. Možete to koristiti kao zamenu za obradivo zemljište. Umesto da imate 100 hektara da biste proizveli ulje ili proteine, možete ih praviti u ovim bazenima sa 10 ili 100 puta većom produktivnosti po hektaru. Možete skladištiti informacije ili proizvesti sve vakcine na svetu u ova tri bazena. Ili možete uskladištiti većinu informacija koja se drži u CERN-u. DNK je zaista veoma moćna naprava za skladištenje informacija. Drugi preokret: počinjete da uviđate uspon teorijske biologije. Odeljenja medicinskih škola su među najkonzervativnijim mestima na zemlji. Način na koji predaju anatomiju je sličan načinu na koji su je predavali pre 100 godina. „Dobrodošli, studenti. Evo vam leš.” Ono u čemu medicinske škole nisu vične jeste stvaranje novih odeljenja, zbog toga je sve ovo veoma neobično. Isak Kohen je sada otvorio odeljenje koje se bazira na informatici, podacima i znanju na Harvardskom medicinskom fakultetu. Na neki način, počelo je da se dešava da biologija počinje da dobija dovoljno podataka tako da može da krene stopama fizike, koja je prvo bila samo posmatračka, pa eksperimentalna, a onda je počela da stvara teorijsku biologiju. To je ono što počinjete da viđate zato što sada imate toliko medicinskih podataka, toliko podataka o ljudima, imate njihove genome, imate njihove viruse, imate njihove mikrobiome. I dok se ove informacije gomilaju, možete početi sa predviđanjima. Treća stvar koja se dešava je da to dolazi do potrošača. Tako da i vi možete dobiti analizu svojih gena. Ovo je početak stvaranja kompanija kao što je „23 i ja”, a one će vam davati sve više i više podataka, ne samo o vašim rođacima, nego i o vašem telu, porediće stvari, porediće ih kroz vreme, i to će postati veoma velika baza podataka. Ovo će takođe uticati i na niz drugih poslova na veoma neočekivane načine. Obično kada reklamirate nešto, ne želite da vaš potrošač odnese reklamni letak u kupatilo i popiški se na njega. Naravno, osim ako niste IKEA. Ako ovo iscepite iz časopisa i popiškite se na to, ono će poplaviti ako ste trudni. (Smeh) I oni će vam dati popust na kolevku. (Smeh) Kada kažem osnaživanje potrošača, a ovo prevazilazi biotehniku, zaista to i mislim. Trenutno počinjemo sa proizvodnjom, u kompaniji „Sintetička genomika”, štampača koji vam omogućavaju da kreirate ćeliju, odštampate je, i unesete program u ćeliju. Sada možemo odštampati vakcine u realnom vremenu, od momenta poletanja aviona pre nego što sleti. Ove godine šaljemo 78 ovakvih mašina. Ovo nije teorijska biologija. Ovo je štamparska biologija. Reći ću vam dva dugoročna trenda koja će nastupiti u dužem vremenskom periodu. Prvo, počećemo sa redizajniranjem vrsta. Čuli ste za to, zar ne? Redizajniramo drveće i cveće. Redizajniramo jogurt, sir i šta god drugo vam padne na pamet. A ovo donosi interesantno pitanje: kako i kada ćemo redizajnirati ljude? Mnogi od nas misle: „Ma ne, nećemo nikad redizajnirati ljude.” Osim ukoliko npr. vaše dete nema Hantingtonov gen i osuđeno je na smrt. Ili ukoliko ste prenosilac gena cistične fibroze. U tom slučaju ne želite samo sebe da redizajnirate, nego i svoju decu i njihovu decu. Ovo su komplikovane rasprave i dešavaće se uskoro. Daću vam jedan primer. Jedna od rasprava koje se danas vode u nacionalnim akademijama je: imate mogućnost da umetnete genetsku izmenu u komarce tako da ubijete sve malarične komarce. Neki ljudi kažu: „Ovo će uticati na ekološko okruženje i to na ekstreman način. Ne radite to.” Drugi kažu: „To je nešto što godišnje ubija milione ljudi. Ko ste vi da mi kažete da ne mogu da spasim decu u mojoj zemlji?” A zašto je ova rasprava tako komplikovana? Zato što, čim to uradite u Brazilu ili Južnoj Floridi, komarci neće poštovati granice. Vi donosite odluku za čitav svet kada puštate genetski izmene u etar. Ovaj divan čovek je dobio Nobelovu nagradu, i nakon što je dobio Nobelovu nagradu, stalno je razmišljao kako je život počeo na ovoj planeti i kolika je verovatnoća da postoji i na drugim mestima? On je obilazio svoje studente i govorio im: „Napravite mi život, ali bez korišćenja modernih hemikalija ili instrumenata. Napravite mi nešto što je postojalo ovde pre tri milijarde godina. Ne možete da koristite lasere, ne možete da koristite ovo, niti ono.” Pre tri nedelje dao mi je uzorak onoga što je stvorio. Šta je stvorio? Stvorio je nešto što je u osnovi izgledalo kao sapunica koja se pravi od lipida. Napravio je prethodnika RNA. Imao je prethodnika RNA apsorbovanog od strane ćelije, a onda su se ćelije podelile. Možda nismo toliko daleko, recimo deceniju ili dve, od pravljenja života od nule izvan protozajednica. Drugi dugoročni trend: živeli smo i živimo u digitalnom dobu - počinjemo da živimo u dobu genoma, biologije, CRISPR-a i sintetičke biologije - a sve to će se spojiti u doba mozga. Dolazimo do tačke da možemo ponovo napraviti veći deo naših delova tela na isti način kao kad slomite kost ili opečete kožu, a ona ponovo naraste. Počinjemo da učimo kako da obnovimo dušnik ili kako da obnovimo bešiku. Oba organa su već ugrađena u ljude. Toni Atala radi na 32 organa. Ali suština je u ovome, zato što ste to vi, a sve ostalo je samo pakovanje. Niko neće živeti preko 120, 130 ili 140 godina ako ne popravimo ovo. A to je najinteresantniji izazov. To je sledeće pomeranje granica, zajedno sa: „Koliko je čest život u svemiru?” „Odakle smo došli?” i slična pitanja. Dozvolite mi da završim navodno Ajnštajnovim citatom: (Možete živeti kao da je sve čudo, ili kao da ništa nije čudo.) Izbor je vaš. Možete se fokusirati na loše, na strašno, a sigurno ima puno toga zastrašujućeg u svetu. Ali koristite 10 procenata svog mozga da se fokusirate na ovo, ili možda 20 ili 30 procenata. Ali zapamtite, mi zaista živimo u dobu čuda. Srećni smo što živimo danas. Srećni što možemo da vidimo ove stvari. Srećni smo što možemo da komuniciramo sa ljudima kao što su oni koji prave sve u ovoj prostoriji. Zato hvala vam svima, na svemu što radite. (Aplauz)