Razotkrivanje mitova OKP-a - Natascha M. Santos

Pogledaj cijelu lekciju: http://ed.ted.com/lessons/debunking-the-myths-of-ocd-natascha-m-santos

Pogrešno se misli da ako pedantno organizirate svoje stvari, održavate ruke čistima ili planirate svoj vikend do posljednjeg detalja, možda imate OKP. U biti, OKP (opsesivno kompulzivni poremećaj) je ozbiljno psihološko stanje koje društvo i stručnjaci mentalnog zdravlja često ne razumiju. Natascha M. Santos razotkriva mitove oko OKP-a.

Pogrešno se misli

da ako pedantno
organizirate svoje stvari,

održavate ruke čistima

ili planirate svoj vikend
do posljednjeg detalja,

možda imate OKP.

U stvari, OKP - što znači
opsesivno kompulzivni poremećaj,

ozbiljno je psihološko stanje

koje često nailazi na nerazumijevanje

od strane društva i
stručnjaka za mentalno zdravlje.

Pa počnimo s razotkrivanjem nekih mitova.

Prvi mit: ponavljajuća ili ritualna
ponašanja povezuju se s OKP.

Kao što samo ime kaže,

opsesivno kompulzivni poremećaj
ima dva aspekta:

intruzivne misli, slike
ili impulsi, poznati kao opsesije,

te behavioristički kompulzivne
radnje koje ljudi čine

kako bi se oslobodili anksioznosti
koje uzrokuju opsesije.

Vrste radnji koje ljudi
često povezuju s OKP,

kao što je pretjerano pranje ruku
ili neprestano provjeravanje,

mogu biti primjeri opsesivnih
ili kompulzivnih tendencija

koje mnogi od nas pokazuju
s vremena na vrijeme.

Ali pravi poremećaj je puno rjeđi
i može biti poprilično paralizirajući.

Ljudi s OKP imaju malo ili nikakvu
kontrolu nad svojim opsesivnim mislima

i kompulzivnim ponašanjem,

koje može uzeti puno vremena

i ometati posao, školu
ili društveni život

do te mjere da uzrokuje
veliki nemir.

Ovaj set dijagnostičkih kriterija je
ono što razlikuje ljude koji imaju OKP

od onih koji su možda
samo malo pedantniji

ili više opsjednuti higijenom
nego što je to uobičajeno.

Drugi mit: glavni simptom OKP
je prekomjerno pranje ruku.

Iako je pranje ruku najčešća slika
OKP u popularnoj kulturi,

opsesije i kompulzije
mogu imati puno različitih oblika.

Opsesije se mogu manifestirati
kao strahovi od zaraze i bolesti,

brige o ozljeđivanju drugih,

preokupacije brojevima, uzorcima,
moralom ili seksualnim identitetom.

Kompulzije sežu od prekomjernog
čišćenja preko duplog provjeravanja

do probirljivog redanja stvari

do hodanja u predodređenim uzorcima

Treći mit:

osobe s OKP ne razumiju
da se ponašaju iracionalno.

Mnoge osobe s OKP
zapravo jako dobro shvaćaju vezu

između svojih opsesija
i kompulzija.

Biti u nemogućnosti izbjeći
ove misli i radnje

unatoč tome što su svjesni
svoje iracionalnosti

je dio razloga
zašto je OKP tako stresan.

Osobe s OKP tvrde
da se osjećaju ludima

zato što se njihov nemir
temelji na iracionalnim mislima

i teško im je kontrolirati svoje odgovore.

Pa, što zapravo uzrokuje OKP?

Frustrirajući odgovor
je da zapravo ne znamo.

Međutim, imamo
neke važne tragove.

OKP se smatra neurobiološkim poremećajem.

Drugim riječima, istraživanje je pokazalo
da mozak osoba s OKP

zapravo "programiran"
da se ponaša na određene načine.

Istraživanje implicira tri regije mozga

koje su uključene u društveno ponašanje
i složeno kognitivno planiranje,

svojevoljno kretanje

i emocionalne i motivacijske odgovore.

Drugi dio slagalice

je da je OKP povezan
s niskim razinama serotonina,

neurotransmitera koji komunicira
između struktura mozga

i pomaže regulirati vitalne procese

kao što su raspoloženje,
agresija, kontrola impulsa,

spavanje, apetit,
tjelesna temperatura i bol.

Ali jesu li serotonin i aktivnost
u ovim regijama mozga izvori OKP

ili simptomi nepoznatog
temeljnog uzroka poremećaja.

Vjerojatno nećemo saznati

prije nego što budemo imali
puno bolje razumijevanje mozga.

Dobra vijest je da postoje
učinkovita liječenja OKP-a,

što uključuje lijekove
koji povećaju razine serotonina u mozgu

ograničavanjem njegovog
ponovnog upijanja preko moždanih stanica,

bihevioralne terapije koje postupno
desenzivitiraju pacijente na nemir,

te u nekim slučajevima,
elektrokonvulzivnu terapiju

ili operaciju, kada OKP ne reagira na
druge oblike liječenja.

Znati da vam vaš mozak laže

dok niste sposobni odoljeti
njegovim naredbama može biti očajno.

Međutim, sa znanjem i razumijevanjem
dolazi i moć da se zatraži pomoć,

a buduća istraživanja mozga

će moći napokon
dati odgovore koje tražimo.