Kako parovi mogu održati snažnu seksualnu povezanost cijeli život

Edukatoricu o spolnosti, Emily Nagoski, često pitaju: kako da parovi održe snažnu seksualnu povezanost na duge staze? U ovom zabavnom i pronicljivom govoru daje nam odgovor -- (ponešto iznenađujuće) izvlačeći zaključke iz istraživanja, otkriva nam zašto neki parovi prestanu imati seksualne odnose dok drugi doživotno održavaju povezanost.

Sjedim u kafiću s parom prijatelja --

doslovno s parom, vjenčanim parom.

Roditelji su dvoje male djece,

zajedno imaju sedam završenih obrazovanja,

veliki štreberi, zaista krasni ljudi,
ali s velikim manjkom sna.

I postave mi pitanje koje me ljudi pitaju
češće od bilo kojeg drugog pitanja.

Kažu, "Pa, Emily,

kako da parovi, znaš, održe
jaku seksualnu povezanost

tijekom više desetljeća?"

Ja sam edukatorica o spolnosti, zbog čega
me prijatelji ispituju ovakva pitanja,

a također sam i veliki štreber
poput mojih prijatelja.

Obožavam znanost, zbog čega im i mogu
ponuditi nekakav odgovor.

Istraživanja zapravo nude
vrlo čvrste dokaze

da parovi koji održavaju
jako seksualnu povezanost

tijekom više desetljeća,

imaju dvije zajedničke stvari.

Prije negoli kažem svojim prijateljima
koje su to dvije stvari,

moram im spomenuti nekoliko
stvari koje to nisu.

To nisu parovi koji često
imaju spolne odnose.

Gotovo nitko od nas nema
često spolne odnose.

Zauzeti smo.

To nisu ni parovi koji nužno imaju
divlji, avanturistički seks.

Nedavna studija zapravo je otkrila

da parovi za koje je najvjerojatnije

da će imati jako zadovoljstvo
vezom i spolnošću,

najbolje predviđanje za to

nije kakav seks imaju,

ni koliko često, niti gdje,

nego maze li se nakon seksa.

I to nisu nužno parovi

koji neprestano ne mogu maknuti
ruke jedno s drugoga.

Neki od njih su takvi.

Oni doživljavaju ono što istraživači
nazivaju "spontanom žudnjom",

koja se nekako samo pojavi niotkud.

Erika Moen, crtačica stripova
koja je ilustrirala moju knjigu,

crta spontanu žudnju kao
munju koja sijevne u genitalija --

bum! -- samo odjednom to poželiš.

To je sasvim jedan normalan, zdrav način
doživljavanja spolne žudnje.

Ali postoji još jedan zdrav način
doživljavanja spolne žudnje.

Naziva se "reaktivna žudnja".

Dok se spontana žudnja pojavi
u očekivanju ugode,

reaktivna žudnja se pojavi
kao reakcija na ugodu.

Seksualna terapeutkinja u New Jerseyu,
Christine Hyde,

naučila me sjajnoj metafori
koju koristi sa svojim klijentima.

Kaže, zamisli da te najbolji prijatelj
pozove na tulum.

Pristaneš zato što je to tvoj najbolji
prijatelj i radi se o tulumu.

Ali onda, kako se bliži taj dan,
počneš razmišljati,

"Uh, bit će toliko prometa.

Moramo se pobrinuti za dadilju.

Hoću li doista željeti obući
odjeću za tulumarenje

i otići tamo na kraju tjedna?"

Ali obučeš odjeću za tulumarenje
i pojaviš se na tulumu,

i što se dogodi?

Dobro se provedeš na tulumu.

Ako se zabavljaš na tulumu,

činiš ispravnu stvar.

Kada se radi o spolnoj povezanosti,
potpuno je jednako.

Obučeš odjeću za tulumarenje,

pobrineš se za dadilju,

staviš svoje tijelo u krevet,

dopustiš svojoj koži da dira
partnerovu kožu,

i dopustiš svome tijelu
da se probudi i podsjeti,

"Pa da! Sviđa mi se ovo.

Sviđa mi se ova osoba!"

To je reaktivna žudnja,

i ključna je za razumijevanje parova
koji održavaju jaku spolnu povezanost

u dugotrajnom razdoblju,

zato što -- i ovo je dio
kada kažem prijateljima

dvije osobine parova koji održavaju
jaku spolnu povezanost --

prvo, imaju snažno prijateljstvo
u temelju svoje veze.

Posebno imaju jako povjerenje.

Istraživačica veza i terapeutkinja,

koja je razvila terapiju
usmjerenu na emocije,

Sue Johnson,

sažima povjerenje na ovo pitanje:

Jesi li tu za mene?

Osobito, jesi li emocionalno prisutan
i jesi li mi dostupan?

Prijatelji su tu jedni za druge.

Prvo.

Druga osobina jest da stavljaju
seks na vrh prioriteta.

Odluče da im je on važan za vezu.

Odabiru staviti postrani sve ostale
stvari koje bi mogli raditi --

djecu koju bi mogli odgajati
i poslove na koje bi mogli odlaziti,

druge članove obitelji kojima
bi mogli posvetiti pažnju,

druge prijatelje s kojima se
možda žele družiti.

Ili, nedajbože, samo žele
gledati televiziju ili spavati.

Prestanite činiti sve te stvari
i stvorite zaštićen prostor

u kojem će sve što činite biti
da stavite svoje tijelo u krevet

i dopustite svojoj koži da dira
kožu vašeg partnera.

I to je to:

najbolji prijatelji,

stavljanje seksa na vrh prioriteta.

Pa sam to rekla prijateljima u kafiću.

Rekla sam, najbolji prijatelji, seks kao
prioritet, ispričala sam im o tulumu,

rekoh im, stavi svoju kožu uz partnerovu.

I jedan od partnera s kojima
sam pričala kaže "Aaah".

(Smijeh)

Kažem, "U redu, eto,
u tome je vaš problem."

(Smijeh)

Problem nije nužno bio u tome
što oni ne bi željeli ići na tulum.

Ako je problem samo manjak
spontane žudnje za tulumom,

znate što vam je činiti:

obučete odjeću za tulumarenje
i pojavite se na tulumu.

Ako se zabavljate na tulumu,
sve činite ispravno.

Njihov problem bio je da na ovom tulumu

njoj se nisu sviđala ponuđena jela,

nije joj se sviđala glazba,

i nije bila posve sigurna da se dobro
osjeća u odnosima s drugim ljudima

koji su bili na tulumu.

I ovo se neprestano događa:

dragi ljudi koji se vole s vremenom
se počnu užasavati seksa.

Takvi parovi, ako zatraže spolnu terapiju,

terapeut će im vjerojatno reći da ustanu

i odmaknu se na udaljenost
između tijela koliko im je potrebno

kako bi se osjećali ugodno,

a partner s manje interesa će
se udaljiti na šest metara.

Ono što je stvarno komplicirano
jest da taj prostor nije prazan.

Ispunjen je tjednima, mjesecima ili duže

ovoga: "Ne slušaš me",

i "Ne znam u čemu griješim,
ali tvoje kritike mi ne pomažu",

i "Ako me voliš, učinio bi to",
i "Nisi tu za mene".

Možda i godine svih tih
zamršenih osjećaja.

U knjizi koristim jednu smiješnu metaforu

zamršenih osjećaja kao pospanih ježeva

o kojima se brinete sve dok ne
nađete način da ih oslobodite

na način da im priđete
nježnošću i suosjećanjem.

A kod parova koji se bore da zadrže
jaku seksualnu povezanost,

udaljenost među njima je nagužvana
takvim pospanim ježevima.

I to se događa u bilo kojoj
dovoljno dugoj vezi.

I vi također brinete o nakupini bodlji
tih pospanih ježeva

između vas i vaše posebne osobe.

Razlika između parova koji
održe jaku seksualnu povezanost

i onih koji to ne uspiju

nije u tome da oni ne dožive
te zamršene povređujuće osjećaje,

nego u tome da se oni okrenu
tim zamršenim osjećajima

nježnošću i suosjećanjem

kako bi ih mogli osloboditi

i pronaći put natrag jednog ka drugome.

Pa su se moji prijatelji u kafiću suočili
s pitanjem ispod pitanja,

ne "Kako da održimo jaku povezanost?",

nego "Kako da nađemo put nazad k njoj?"

I da, znanost može odgovoriti
na to pitanje,

ali u svojih 25 godina kao
edukator o spolnosti,

naučila sam jednu stvar, ponekad, Emily,

manje znanosti,

više ježeva.

Pa sam im ispričala o sebi.

Provela sam mnogo mjeseci pišući knjigu o
znanosti ženskog seksualnog blagostanja.

Razmišljala sam o seksu
cijeli dan, svakodnevno,

i bila sam toliko nervozna zbog tog
projekta da sam imala nula interesa

za ikakve seksualne odnose.

Zatim sam provela mjesece
putujući posvuda,

pričajući s bilo kim tko bi poslušao

o znanosti ženskog seksualnog blagostanja.

Dok sam se vratila kući, znate,

pojavila bih se na tulumu,
stavila bih svoje tijelo u krevet,

pustila bih da moja koža dira partnerovu,

i bila sam toliko iscrpljena i opterećena
da bih se rasplakala i zaspala.

Mjeseci odvojenosti stvorili
su strah, usamljenost

i frustraciju.

Toliko ježeva.

Moj najbolji prijatelj, ta osoba
koju volim i kojoj se divim,

činio se udaljen milijun kilometara.

Ali...

i dalje je bio tu za mene.

Bez obzira koliko zamršenih
osjećaja postojalo,

okrenuo se k njima
nježnošću i suosjećanjem.

Nikada im nije okrenuo leđa.

I koja je bila druga osobina

parova koji održavaju
jaku seksualnu povezanost?

Stavljaju seks na vrh prioriteta.

Odlučuju da je on važan za njihovu vezu,

da će učiniti što je potrebno kako bi
pronašli put natrag do te povezanosti.

Rekla sam prijateljima ono što govori
terapeutkinja Peggy Kleinplatz.

Ona pita: kakav seks je vrijedno željeti?

Moj partner i ja ispitali smo
kvalitetu naše povezanosti

i što je ona unosila u naše živote,

ispitali smo obitelj pospanih ježeva

koje sam unijela u naš dom.

I odlučili smo da je vrijedna toga.

Odlučili smo -- odabrali smo učiniti što
je potrebno da pronađemo svoj način,

okrenuti se svakom od tih
pospanih ježeva,

tih zamršenih povređujućih osjećaja,

nježnošću i suosjećanjem,

i osloboditi ih kako bismo
pronašli put natrag

prema povezanosti koja je bila
važna za našu vezu.

Ovo nije priča koju nam obično pričaju

o tome kako spolna žudnja funkcionira
u dugotrajnim vezama.

Ali ne mogu zamisliti ništa romantičnije,

ništa spolno privlačnije,

nego biti odabran kao prioritet

jer je ta povezanost dovoljno važna,

čak i nakon što sam unijela sve te
zamršene osjećaje u našu vezu.

Kako da održite jaku seksualnu povezanost
tijekom dugog razdoblja?

Pogledajte u oči
svog najboljeg prijatelja

i nastavite birati da nađete
svoj put natrag.

Hvala.

(Pljesak)