Nezgoda koja je promijenila svijet - Allison Ramsey i Mary Staicu

Pogledajte cijelu lekciju: https://ed.ted.com/lessons/the-accident-that-changed-the-world-allison-ramsey-and-mary-staicu

Godine 1928., znanstvenik Alexander Fleming vratio se u svoj laboratorij i naišao na nešto neočekivano: koloniju plijesni koja raste u Petrijevoj zdjelici koju je zaboravio smjestiti u svoj inkubator. I oko ove kolonije plijesni bila je zona potpuno i iznenađujuće čista od bakterija. Što je bio taj tajanstveni fenomen? Allison Ramsey i Mary Staicu opisuju otkriće penicilina i kako je promijenio medicinu.

London 1928. godine: skupina plijesni nošena
povjetarcem proleti kroz laboratorij.

Nošeni su vjetrom do Petrijeve zdjelice
i kad slete,

započinju razvoj medicinske revolucije.

Ovaj laboratorij pripada
Alexanderu Flemingu, škotskom znanstveniku

koji istražuje svojstva
zaraznih bakterija.

U ovo vrijeme, Fleming je odsutan
radi godišnjeg odmora.

Kad se vrati, nalazi koloniju plijesni
koja raste na Petrijevoj zdjelici

koju je zaboravio smjestiti
u svoj inkubator.

I oko ove kolonije plijesni je zona

potpuno i neočekivano čista od bakterija.

Proučavajući taj tajanstveni fenomen,

Fleming je došao do zaključka da plijesan
izlučuje nekakav spoj

koji je ubijao bakterije.

Ta plijesan je bila vrsta
u rodu Penicillium

pa je Fleming taj antibiotski spoj
nazvao "penicilin."

Na što je Fleming naišao
bio je mikrobni obrambeni mehanizam.

Penicillium plijesan
stalno proizvodi penicilin

da bi se obranila od prijetnji,

kao što su obližnje bakterijske kolonije
koji bi mogle trošiti njihove resurse.

Penicilin uništava mnoge vrste bakterija

tako da poremećuje sintezu
njihovih staničnih stijenki.

Ove stijenke dobivaju svoju snagu
od guste, zaštitne mreže šećera

i aminokiselina,

koje stalno bivaju kidane i obnavljane.

Penicilin se veže na jedan od spojeva
koji plete ovu mrežu

i sprječava da stijenka bude
rekonstruirana u kritičnoj fazi.

U međuvremenu, penicilin stimulira
oslobađanje visoko reaktivnih molekula

koje uzrokuju dodatnu štetu.

Na kraju, struktura stanice
razbije se u potpunosti.

Ovaj dvostruki napad
smrtonosan je za širok spektar bakterija,

bilo u Petrijevim zdjelicama,
našim tijelima ili negdje drugdje.

Nije, međutim,
štetno za naše vlastite stanice,

jer te nemaju stanične stijenke.

Otprilike desetljeće
nakon Flemingovog otkrića,

penicilin je ostao
laboratorijska znatiželja.

No tijekom Drugog svjetskog rata

istraživači su odgonetnuli
kako izolirati aktivni spoj

i uzgojiti plijesan u veći količinama.

Tada su dobili
Nobelovu nagradu za svoj rad.

Timovi na Oxfordu i nekoliko američkih
tvrtki za lijekove nastavili su s razvojem

i za nekoliko godina
bio je komercijalno dostupan.

Penicilin i slični spojevi brzo su
preoblikovali liječenje infekcija.

Za sada,

ostaju neki od najvažnijih spasonosnih
antibiotika koji se koriste u medicini.

Međutim, što više koristimo
bilo koji antibiotik,

to više bakterija razvija
otpornost na njega.

U slučaju penicilina,

neke bakterije proizvode spojeve
koje mogu razbiti ključnu strukturu

koja remeti sintezu stanične stijenke.

Kako se upotreba antibiotika povećala,

sve više i više bakterija
razvilo je ovu obranu,

čineći ove antibiotike neučinkovitim

protiv sve većeg broja
bakterijskih infekcija.

Ovo znači da je važno da liječnici
previše ne prepisuju lijek.

U međuvremenu, 5% do 15% pacijenata
u razvijenim zemljama

sebe identificira
kao alergične na penicilin,

čineći to najčešće prijavljenom
alergijom na lijekove.

Međutim, velika većina ljudi - preko 90% -

koji misle da su alergični
na penicilin, zapravo nisu.

Čemu ta pogrešna percepcija?

Mnogi pacijenti steknu
etiketu alergije kao djeca,

kada se pojavi osip nakon što su
infekciju liječili penicilinom

ili srodnim lijekovima.

Za osip se često krivi penicilin,

dok je vjerojatniji krivac
izvorna infekcija,

ili reakcija između infekcije
i antibiotika.

Međutim, prave alergije na penicilin,

gdje naš imunološki sustav
zamijeni penicilin za napadača,

javljaju se rijetko
i mogu biti vrlo opasne.

Dakle, ako mislite da ste alergični,
ali ne znate sigurno,

vaša je najbolja opcija
posjetiti alergologa.

Provest će procjenu koja će potvrditi
imate li ili nemate alergiju.

Čak i ako imate alergiju na penicilin,

vaše imunološke stanice
koje reagiraju na lijek

mogu izgubiti svoju sposobnost
da ga prepoznaju.

Zapravo, oko 80% ljudi
koji su alergični na penicilin

prerastu svoju alergiju
u roku od deset godina.

Ovo je sjajna vijest za ljude
koji se trenutno identificiraju

alergičnima na penicilin;

lijek im može jednog dana spasiti život,
kao što je to učinio za mnoge druge.