Azgard, carstvo čuda, dom je nordijskih bogova. Tu se Odinova velika dvorana Valhala uzdizala iznad planina, a Bajfrost, most duga, počinjao. Međutim, iako je njihovo carstvo bilo veličanstveno ono je bilo nezaštićeno od napada džinova i trolova Jotunhajma, koji su prezirali bogove i želeli da ih unište. Jednog dana kada je Tor, najjači od bogova otišao u borbu protiv ovih neprijatelja, pojavio se stranac koji je jahao na moćnom sivom konju. Posetilac je dao bogovima neverovatnu ponudu. On bi napravio najveći zid koji su ikad videli, viši od bilo čega što bi džinovi mogli da pređu i čvršći od bilo čega što bi trolovi mogli da probiju. Sve što je tražio zauzvrat bila je ruka prelepe boginje Freje - kao i sunce i mesec sa neba. Bogovi su odmah odustali od njegovog predloga i spremali su se da ga oteraju. Međutim, prevarant Loki smislio je lukav plan. Rekao je bogovima da treba da prihvate strančevu ponudu, ali da postave tako stroge uslove da neće uspeti da završi zid na vreme. Tako ne bi izgubili ništa, a većina zida bila bi izgrađena besplatno. Freji se ova ideja uopšte nije dopala, ali Odin i drugi bogovi bili su ubeđeni i sklopili su dogovor sa graditeljem. Imaće samo jednu zimu da završi zid. Ako i jedan jedini deo ostane nezavršen do prvog dana leta neće dobiti nikakvu nagradu. Takođe, niko mu ne sme pomagati. Bogovi su zaključili dogovor svetom zakletvom i zakleli se da zidaru niko neće nauditi u Azgardu. Ujutru, stranac je počeo da kopa temelje neverovatnom brzinom i uveče se uputio ka planinama kako bi prikupio kamenje za gradnju. Međutim, već sutra ujutru, kada su ga videli kako se vraća bogovi su krenuli da brinu. Kao po dogovoru, niko nije pomagao zidaru. Međutim, njegov konj Svadilfari vukao je tovar toliko teškog kamenja da je ostavljao rovove za njima. Zima je došla i prošla. Stranac je nastavljao da gradi, Svadilfari je nastavljao da vuče i ni sneg ni kiša nisu mogli da ih uspore. Samo tri dana pre početka leta, zid je stajao uspravno i neprobojno i samo je još kapija ostala da bude sagrađena. Užasnuti, bogovi su shvatili da će zauvek ostati, ne samo bez svoje boginje plodnosti, već će bez sunca i meseca svet progutati večna tama. Pitali su se zašto su pristali na tako besmislen dogovor - onda su se setili Lokija i njegovog užasnog saveta. Odjednom, Loki se nije više osećao tako pametno. Svi bogovi pretili su mu nezamislivo bolnom smrću ako ne nađe način da spreči graditelja da dobije svoju nagradu. Loki je obećao da će rešiti problem i zatim odjurio. Napolju je pala noć i graditelj se pripremao da krene da prikupi poslednji tovar kamenja. Međutim, kako je pozvao Svadilfarija, kobila se pojavila u polju. Bila je toliko lepa da je Svadilfari ignorisao poziv svog gospodara i oslobodio se svojih uzdi. Zidar je pokušao da ga uhvati, ali kobila je otrčala duboko u šumu i Svadilfari ju je pratio. Stranac je bio van sebe. Znao je da su bogovi stajali iza ovoga i suprotstavio im se: ovog puta ne kao blagonamerni zidar, već u svom pravom obliku kao zastrašujući planinski džin. To je bila velika greška. Tor se nedavno vratio u Azgard i sada kada su bogovi znali da je džin bio u njihovoj blizini zanemarili su svoje zakletve. Jedinu nagradu koju će graditelj dobiti - i poslednju stvar koju će ikad videti - bio je udarac Torovog moćnog čekića Mjolnira. Nakon što su ugradili poslednje kamenje u zid, bogovi su proslavili svoju pobedu. Međutim, Loki nije bio među njima. Proći će nekoliko meseci pre nego što će se konačno vratiti, u pratnji prelepog sivog ždrebeta sa osam nogu. Ždrebe će porasti u veličanstvenog konja po imenu Slejpnir i biće samo Odinov, konj koji trči brže od samog vetra. Međutim, odakle tačno je on došao bilo je nešto o čemu Loki nije želeo da razgovara.