Jogi Bera, američki igrač bejzbola i filozof, rekao je: „Ako ne znamo kuda idemo, možda tamo nećemo stići.“ Prikupljanje naučnog znanja nam daje bolji uvid i jasniju sliku o tome kako bi izgledala naša budućnost dok se klima menja i šta to može značiti za naše zdravlje. Ovde sam da pričam u vezi s tim, o tome kako gasovi staklene bašte nastali sagorevanjem fosilnih goriva smanjuju hranljivu vrednost hrane koju jedemo. Počnimo od piramide ishrane. Svima vam je poznata piramida ishrane. Svi treba da se zdravo hranimo. Moramo da unosimo proteine, mikronutrijente, vitamine. Ovo je jedan način razmišljanja o tome kako da se postaramo da dobijemo šta nam je potrebno svakog dana da rastemo i razvijamo se. Ne hranimo se samo iz potrebe, već i uživamo u tome. Hleb, pasta, pica - postoji toliko vrsta hrane koje su od kulturološke važnosti. Uživamo da ih jedemo. Važne su za našu ishranu, ali i za našu kulturu. Nivo ugljen-dioksida raste od početka industrijske revolucije, od 280 milionitih delova do 410, koliko ih ima danas, i nastavlja da raste. Ugljenik potreban biljkama da rastu dolazi od ovog ugljen-dioksida. On dolazi do biljke, raspada se na samo ugljenik, a biljke ga koriste za rast. Takođe su im potrebne hranljive materije iz zemljišta. Dakle, ugljen-dioksid je hrana za biljke. Trebalo bi da su ovo dobre vesti, da koncentracija ugljen-dioksida raste, čime se obezbeđuje hrana širom sveta i pruža mogućnost ljudima da imaju dovoljno hrane svakog dana. Oko 820 miliona ljudi na svetu nema dovoljno hrane svakog dana. Postoji mnogo zapisa o tome kako će viši nivo ugljen-dioksida pomoći u obezbeđivanju hrane. Potrebno je da ubrzamo napredak u produktivnosti u poljoprivredi kako bi se nahranilo 9 do 10 milijardi ljudi, koliko će ih biti 2050. godine, i kako bi se postigli ciljevi održivog razvoja, naročito cilj broj 2, koji se tiče problema obezbeđivanja hrane, poboljšanja ishrane, povećanja dostupnosti hrane koja je potrebna svima. Znamo da klimatske promene utiču na produktivnost u poljoprivredi. Temperatura Zemlje je viša za 1 stepen u odnosu na preindustrijsko doba. Ovime se menjaju lokalne temperature i količine padavina, što utiče na produktivnost u poljoprivredi u mnogim delovima sveta. A ne radi se samo o lokalnim promenama u temperaturi i padavinama, već i o ekstremnim slučajevima. Esktremni su u vidu toplotnih talasa, poplava i suša, a koji umnogome utiču na produktivnost. I taj ugljen-dioksid, osim što pomaže biljkama da rastu, takođe ima druge posledice po biljke, a to je da one, kada dobijaju više ugljen-dioksida, povećavaju sintezu ugljenih hidrata, šećera i skroba, a smanjuju koncentraciju proteina i vrlo bitnih hranljivih materija. Ovo je vrlo važno za naš dalji plan u vezi sa obezbeđivanjem hrane. Pre par večeri povela se priča o klimatskim promenama, i neko je rekao da je optimista 5/7: optimista 5 dana u nedelji, a ovo je tema za preostala dva dana. Kada se radi o mikronutrijentima, skoro na sve njih utiče povećana koncentracija ugljen-dioksida. Posebno na gvožđe i cink. Kada nemate dovoljno gvožđa, može se razviti anemija. Dovodi se u vezu sa umorom, teškoćama u disanju, kao i nekim ozbiljnijim posledicama. Kada nemate dovoljno cinka, možete da izgubite apetit. Ovo je vrlo ozbiljan problem širom sveta. Oko milijardu ljudi na svetu ima nedostatak cinka. Veoma je važan za zdravlje majke i deteta. Utiče na razvoj. Vitamini B su vrlo bitni iz mnogo razloga. Oni pretvaraju hranu koju jedemo u energiju. Važni su za funkcije mnogih fizioloških aktivnosti u našim organizmima. A kada biljka ima više ugljenika, imamo manje azota i manje vitamina B. I ne utiče samo na nas. Utiče i na stoku jer kvalitet stočne hrane opada. Zapravo, ovo utiče na svakog ko konzumira biljnu hranu. Uzmimo naše ljubimce mačke i pse, na primer. Ako bacimo pogled na etiketu njihove hrane, videćemo da u njoj postoji velika količina žitarica. Stoga ovo utiče na sve. Kako znamo da je ovo problem? Znamo na osnovu terenskih istraživanja i eksperimentalnih studija u laboratorijama. U terenskim istraživanjima - a fokusiraću se prvenstveno na pšenicu i pirinač - postoje polja, recimo, pirinča, koja su izdeljena na različite parcele. Parcele su sve iste: zemljište je isto, količina padavina je ista – sve je isto. Osim što iznad nekih parcela ima više ugljen-dioksida. Tako možete uporediti situaciju u uslovima danas i onu u uslovima sa više ugljen-dioksida kasnije tokom ovog veka. Bila sam deo jedne od nekoliko studija koje se ovim bave. Istraživali smo 18 zasada pirinča u Kini i Japanu i gajili ih u uslovima koje biste očekivali kasnije u ovom veku. Kada pogledate rezultate, beli stubac označava uslove danas, a crveni uslove kasnije u ovom veku. Nivo proteina se smanjuje za oko 10%, gvožđa oko 8%, cinka oko 5%. To ne zvuči kao prevelika promena, ali ako pomislite na ljude koji žive u siromaštvu u svakoj zemlji i prvenstveno jedu skrob, onda će ovo dovesti ljude koji se nalaze na samoj ivici do toga da pređu tu ivicu u ozbiljan nedostatak, što će izazvati razne zdravstvene probleme. Situacija je malo drastičnija za vitamin B. Ako pogledate vitamine B1 i B2, videćete pad od oko 17%. Pantotenska kiselina, vitamin B5, beleži pad od oko 13%. Nivo folata se smanjuje za oko 30%. Ove cifre predstavljaju prosečne vrednosti raznih eksperimenata. Folat je od velikog značaja za razvoj dece. Kod trudnica koje ne dobijaju dovoljno folata postoji veći rizik da bebe budu rođene sa nekim defektom. Ovo su vrlo ozbiljne potencijalne posledice po naše zdravlje ako nivo ugljen-dioksida nastavi da raste. U drugom primeru, koji su modelovali Kris Vejant i njegove kolege, vidimo povezanost povišenog nivoa CO2 i smanjenog nivoa gvožđa i cinka - a proučavali su samo gvožđe i cink - sa raznim zdravstvenim ishodima. Uzimali su u obzir malariju, dijarejske bolesti, upalu pluća, anemiju usled nedostatka gvožđa, i razmatrali moguće posledice u 2050. godini. Tamnija boja označava veće posledice. Možete da vidite veliki uticaj u Aziji i Africi, ali obratite pažnju na to da i zemlje poput SAD-a i zemalja Evrope mogu biti pogođene. Procenjuje se da bi oko 125 miliona ljudi moglo biti pogođeno. Takođe su prikazali najefikasnije moguće intervencije i došli do zaključka da treba smanjiti emisiju gasova staklene bašte: smanjiti emisiju gasova do polovine ovog veka kako ne bismo brinuli toliko o ovim posledicama kasnije. Ovi eksperimenti i prikazi nisu uzeli u obzir same klimatske promene. Fokusirali su se isključivo na ugljen-dioksid. Stoga, kada uzmete sve u obzir, očekuje se da je ovaj uticaj mnogo veći od ovoga što vam pričam. Volela bih da mogu da vam kažem sada koliko je hrana koju ste jeli za doručak i ona koju ćete jesti za ručak drugačija od hrane koju su vaši preci jeli u pogledu kvaliteta hranljivosti. Ali ne mogu. Nema istraživanja o tome. Volela bih da vam kažem koliko na pitanje obezbeđenosti hrane utiču ove promene. Ali ne mogu. Nema istraživanja ni o tome. Treba znati dosta o ovom problemu, uključujući moguća rešenja. Ne znamo tačno koja rešenja postoje, ali imamo dosta opcija. Imamo napredak u tehnologiji. Imamo uzgoj biljaka. Imamo biofortifikaciju. Zemljišta mogu biti od pomoći. I naravno, bilo bi vrlo korisno da znamo kako ove promene mogu da utiču na budućnost našeg zdravlja i zdravlja naše dece i unuka. A za takve investicije je potrebno vreme. Biće potrebno dosta vremena da se pozabavimo svim ovim pitanjima. Ne postoji nijedan državni entitet ili poslovna organizacija koja finansira istraživanje ovoga. Hitno su nam potrebne investicije kako bismo stvarno znali kako dalje. U međuvremenu, ono što možemo je da osiguramo da svim ljudima bude dostupna potpuna ishrana, ne samo onima iz bogatijih krajeva sveta, već svima na planeti. Takođe moramo da pojedinačno i kolektivno smanjimo emisije gasova staklene bašte kako bismo smanjili izazove koji nas čekaju kasnije. Kaže se ako mislite da je obrazovanje skupo, probajte sa neznanjem. Ali nemojmo to. Hajde da uložimo u sebe, u našu decu i u našu planetu. Hvala. (Aplauz)