Godine 1970, marihuana je klasifikovana
kao droga prve kategorije u SAD-u,
a to je najstroža moguća oznaka
i znači da je droga u potpunosti ilegalna
i nema prepoznatljivu medicinsku korist.
Ovo stanovište je decenijama opstajalo
i odlagalo je istraživanja
o mehanizmu i efektima ove droge.
Danas su naširoko priznata
terapeutska svojstva marihuane,
a neke države su u procesu ili su već
legalizovale njenu upotrebu u medicini.
Međutim, rastuće prihvatanje marihuane
u medicini ne odgovara na pitanje:
da li rekreaciona upotreba
marihuane škodi mozgu?
Marihuana deluje
na kanabinoidni sistem u telu,
koji ima receptore
po čitavom mozgu i telu.
Izvorni molekuli u našem telu,
koji se nazivaju endokanabinoidi,
takođe utiču na ove receptore.
Ne razumemo u potpunosti
kanabinoidni sistem,
ali on ima jednu osobinu koja pruža
značajan uvid u njegovu funkciju.
Većina neurotransmitera
putuje od neurona do neurona
kroz sinapse kako bi preneli poruku.
Međutim, endokanabinoidi
putuju u suprotnom smeru.
Kada poruka pređe
sa jednog neurona na drugi,
neuron primalac oslobađa endokanabinoide.
Ovi endokanabinoidi putuju unazad
kako bi uticali na neurona pošiljaoca -
u suštini pružajući mu povratnu
informaciju od neurona primaoca.
Ovo navodi naučnike da veruju
da endokanabinoidni sistem
pre svega služi radi moduliranja
drugih vidova signala -
neke naglašava, a neke umanjuje.
Povratna informacija od endokanabinoida
usporava brzinu nervne signalizacije.
To, pak, nužno ne znači
da usporava ponašanje ili percepciju.
Na primer, zbog usporavanja signala
koji inhibira miris,
mirisi bi mogli da postanu jači.
Marihuana sadrži
dve glavne aktivne supstance:
tetrahidrokanabinol ili THC
i kanabidiol ili CBD.
THC se smatra najzaslužnijim
za psihoaktivne efekte marihuane
na ponašanje, spoznaju i opažanje,
dok je CBD odgovoran
za nepsihoaktivne efekte.
Poput endokanabinoida,
THC usporava telesne signale
vezujući se za kanabinoidne receptore.
Međutim, vezuje se istovremeno
širom ovog prostranog, difuznog sistema,
dok se endokanabinoidi
oslobađaju na određenom mestu
kao odgovor na određeni stimulans.
Ova raširena aktivnost, zajedno
sa činjenicom da kanabinoidni sistem
indirektno utiče na razne druge sisteme,
znači da kod svake osobe njena naročita
hemijska struktura mozga, genetika
i prethodna životna iskustva
uveliko određuju iskustvo sa drogom.
Ovo mnogo više važi za marihuanu
nego za druge droge
koje proizvode efekte putem jedne
ili više specifičnih nervnih veza.
Stoga štetni uticaji, ako postoje,
značajno variraju od osobe do osobe.
Iako ne znamo tačno kako marihuana
proizvodi naročita štetna dejstva,
postoje jasni faktori rizika
koji mogu da povećaju šanse kod ljudi
da ih iskuse.
Najjasniji faktor rizika su godine.
Kod ljudi mlađih od 25 godina,
kanabinoidni receptori su zgusnutiji
u beloj moždanoj masi
nego kod ljudi starijih od 25 godina.
Bela masa je zadužena za komunikaciju,
učenje, pamćenje i osećanja.
Česta upotreba marihuane može
da poremeti razvoj trakta bele mase
i takođe može da utiče na sposobnost
mozga da razvija nove veze.
Ovo može dugoročno da ošteti
sposobnost učenja i rešavanja problema.
Zasad nije jasno koliko su ozbiljni
ovi efekti i mogu li da se izleče.
A čak i među mlađim ljudima,
rizik je sve veći što je osoba mlađa -
mnogo je veći kod 15-godišnjaka
nego kod 22-godišnjaka, na primer.
Marihuana može i da izazove
halucinacije i paranoidne obmane.
Poznati kao psihoza uzrokovana marihuanom,
ovi simptomi se obično povuku
kada osoba prestane da koristi marihuanu.
Međutim, u retkim slučajevima,
psihoza se ne povlači,
već razotkriva trajni
psihotični poremećaj.
Porodična istorija psihotičnih poremećaja
poput šizofrenije je najjasniji,
iako ne i jedini
faktor rizika za ove efekte.
Psihoza uzrokovana marihuanom
je takođe prisutnija kod mladih ljudi,
iako je važno istaći
da se psihotični poremećaji
obično svakako ispoljavaju u ovom uzrastu.
U ovim slučajevima nije jasno
da li bi se psihotični poremećaji
pojavili i bez upotrebe marihuane -
da li upotreba marihuane
ubrzava njihovo ispoljavanje,
da li je katalizator za prelomnu tačku
do koje inače ne bi došlo
ili je reakcija na marihuanu
tek nagoveštaj
postojećeg poremećaja.
Sve su šanse da uloga marihuane
varira od osobe do osobe.
U bilo kom uzrastu,
kao i kod mnogih droga,
mozak i telo postaju manje osetljivi
na ponovnu upotrebu marihuane,
što znači da je potrebno uzeti više
kako bi se postigli isti efekti.
Srećom, nasuprot raznim drugim drogama,
ne postoji rizik od predoziranja
na smrt od marihuane,
a čak ni česta upotreba
ne vodi do iscrpljujućih
ili simptoma odvikavanja opasnih po život.
Postoje, pak, suptilniji simptomi
odvikavanja od marihuane,
uključujući poremećaj sna,
razdražljivost i depresiju,
koji prolaze u roku od nekoliko nedelja
od prestanka upotrebe.
Dakle, da li marihuana škodi vašem mozgu?
Zavisi od vas.
Međutim, iako je neke faktore rizika lako
prepoznati, drugi nisu dobro izučeni -
a to znači da i dalje postoji šansa
da ćete imati negativne efekte,
čak iako nemate
nijedan poznati faktor rizika.