Bilo mi je 14 godina, unutar kuglane pljačkao sam aparat s arkadnim igrama i dok sam izlazio iz zgrade čuvar me je zgrabio za ruku, te sam pobegao. Jurio sam niz ulicu i skočio sam na vrh ograde. A kad sam stigao na vrh, težina 3000 kovanica od po 25 centi u rancu me je povukla nazad na zemlju. Pa, kad sam došao sebi, čuvar je stajao iznad mene i rekao: "Sledeći put, mali probisveti, ukradite nešto što možete da nosite." (Smeh) Odveli su me u kazneno-popravni dom i kada sam pušten pod majčino starateljstvo, prve reči koje mi je ujak rekao su bile: "Kako su te uhvatili?" Rekao sam: "Čoveče, ranac je bio pretežak." Rekao je: "Čoveče, nije trebalo da uzmeš sve kovanice." Rekao sam: "Čoveče, bile su sitne. Šta je trebalo da uradim?" A deset minuta kasnije me je poveo da opljačkamo drugi aparat za igre. Trebao nam je novac za gorivo do kuće. To je bio moj život. Odrastao sam u Oklandu, Kalifornija, sa majkom i članovima najuže porodice navučenim na krek kokain. Moja sredina se sastojala od života s porodicom, prijateljima i u skloništima za beskućnike. Često smo dobijali večeru u kuhinjama za beskućnike. Moj veliki drugar mi je rekao sledeće: novac vlada svetom i svime u njemu. A na ovim ulicama, novac je kralj. A ako pratiš novac, dovešće te do lošeg momka ili do dobrog momka. Uskoro sam počinio svoj prvi zločin, a bilo je to prvi put da mi je rečeno da imam potencijal i da sam osećao da neko veruje u mene. Niko mi nikad nije rekao da mogu da budem advokat, doktor ili inženjer. Mislim, kako sam mogao to da znam? nisam znao da čitam, pišem, ni sričem. Bio sam nepismen. Te sam uvek smatrao da je kriminal moj put. A onda sam jednog dana razgovarao sa nekim i on mi je govorio o pljački koju bismo mogli da obavimo. I jesmo. Stvarnost je bila takva da sam odrastao u finansijski najsnažnijoj naciji na svetu, Sjedinjenim Američkim Državama, istovremeno posmatrajući majku kako stoji u redu banke za krv kako bi prodala svoju krv za 40 dolara, samo da bi prehranila decu. I dan-danas ima ožiljke od igli na rukama kao svedočanstvo toga. Te nikad nisam mario za zajednicu. Ona nije marila za moj život. Svi tu su radili to što su radili kako bi uzeli to što su želeli, dileri droge, pljačkaši, banka krvi. Svi su uzimali krvavi novac. Te sam ja sticao svoj kako bilo. Sticao sam svoj. Finansijska pismenost je zaista vladala svetom i ja sam bio njen dečji rob koji ide za lošim momkom. Sa 17 godina sam uhapšen zbog pljačke i ubistva i uskoro sam saznao da finansije u zatvoru vladaju još više nego na ulicama, te sam želeo biti deo toga. Jednog dana sam požurio da zgrabim sportsku stranu iz novina kako bi cimer mogao da mi pročita, a slučajno sam odabrao poslovni odeljak. A taj starac me je upitao: "Hej, mladiću, odabrao si deonice?" Upitao sam: "Šta je to?" Rekao je: "To je mesto gde belci čuvaju sav svoj novac." (Smeh) I tada sam prvi put video tračak nade, budućnost. Dao mi je sažet opis toga šta su deonice, ali to je bio tek nagoveštaj. Mislim, kako da se time bavim? Nisam znao da čitam, pišem, ni sričem. Veštine koje sam razvio kako bih sakrio moju nepismenost više nisu delovale u ovom okruženju. Bio sam zarobljen u kavezu, plen među grabljivicama, boreći se za nikad pre stečenu slobodu. Bio sam izgubljen, umoran i nisam imao izbora. Pa sam sa 20 godina uradio najtežu stvar u mom životu. Uzeo sam knjigu, i to je bio najmučniji period u mom životu, pokušavajući da naučim da čitam, isključio sam se iz porodice, od drugova. Čoveče, bilo je teško. To je bila borba. Ali nisam znao da dobijam najveći poklon o kom sam sanjao: samopoštovanje, znanje, disciplinu. Toliko sam bio uzbuđen što čitam da sam čitao sve što bi mi došlo pod ruku: omote od bombona, logoe na odeći, ulične znakove, sve. Prosto sam čitao svašta! (Aplauz) Prosto sam čitao svašta! Toliko sam bio uzbuđen što znam da čitam i znam da sričem. Drug mi je prišao, pitajući: "Čoveče, šta jedeš?" Rekao sam: "B-O-M-B-O-N-U, bombonu." (Smeh) Rekao je: "Daj i meni jednu." Rekao sam: "N-E. Ne." (Smeh) Bilo je fantastično. Mislim, zapravo sam mogao, prvi put u životu, da čitam. To osećanje je bilo divno. A potom sa 22, pun sebe, osećajući se samopouzdano, setio sam se šta mi je stariji burazer rekao. Pa sam uzeo poslovni odeljak iz novina. Hteo sam da nađem te bogate belce. (Smeh) Pa sam tragao za tom iskrom. Kako mi je karijera išla dalje podučavajući druge kako da finansijski upravljaju novcem i da ulažu, uskoro sam saznao da moram da preuzmem odgovornost za sopstvena dela. Istina je da sam odrastao u veoma složenoj sredini, ali sam odabrao da vršim zločine i morao sam da ovladam time. Morao sam da preuzmem odgovornost za to, i jesam. Pravio sam plan rada kojim sam mogao da podučavam zatvorenike kako da raspolažu novcem kroz zatvorske poslove. Pravilno uređujući naš način života bismo obezbedili prenosiva oruđa koja bismo koristili da upravljamo novcem kad se vratimo u društvo. Kao što radi većina ljudi koja nije počinila zločine. Onda sam otkrio da prema MarketWatch-u, preko 60 procenata američke populacije ima manje od 1000 dolara ušteđevine. "Sprts Ilustrejted" tvrdi da preko 60 procenata NBA i NFL igrača bankrotira. 40 procenata bračnih problema proizlazi iz finansijskih pitanja. Koji vrag? (Smeh) Hoćete da mi kažete da su ljudi radili čitav svoj život, kupovali auta, odeću, kuće i materijalne stvari, ali da su živeli od plate do plate? Kako će, za ime sveta, članovi društva da pomognu pojedincima u zatvoru da se vrate u društvo, ako ne mogu ni sami da se snađu? Propali smo. (Smeh) Trebao mi je bolji plan. Ovo neće da ispadne naročito dobro. Dakle... Mislio sam. Sad sam imao obavezu da izađem u susret drugima i da im pomognem, a to je bilo sumanuto jer sam sad mario za moju zajednicu. Uh, zamislite to. Mario sam za svoju zajednicu. Finansijska nepismenost je bolest koja je sakatila manjine i niže klase u našem društvu generacijama i generacijama i trebalo bi da smo besni zbog toga. Zapitajte se sledeće: kako je moguće da 50 procenata američke populacije bude finansijski nepismeno u naciji koja se vodi finansijskim prosperitetom? Naš pristup pravdi, naš društveni status, uslovi života, transport i hrana sve to zavisi od novca kojim mnogi ne znaju da upravljaju. To je budalaština! To je epidemija i veća opasnost javnoj bezbednosti od bilo kog drugog pitanja. Prema Kalifornijskom odseku za prekršaje, preko 70 procenata zatvorenika je počinilo ili im se sudi za zločine u vezi s novcem: pljačke, provale, prevare, razbojništvo, iznuđivanje - i spisak raste. Zamislite ovo: tipični zatvorenik će da uđe u kalifornijski zatvorski sistem finansijski neobrazovan, zarađivaće 30 centi po satu, preko 800 dolara godišnje, bez stvarnih troškova, i neće uštediti novac. Po izlasku na uslovnu dobiće 200 dolara na kapiji i reći će mu: "Srećno, ne upadaj u nevolje. Ne vraćaj se u zatvor." Bez smislenih priprema ili dugoročnog finansijskog plana, šta će da uradi...? Sa 60 godina? Da nađe dobar posao ili da se vrati kriminalnom ponašanju koje ga je prvenstveno odvelo u zatvor? Poreski obveznici, vi birate. Pa, njegovo obrazovanje je verovatno odabralo za njega. Pa, kako da izlečimo ovu bolest? Saosnivač sam programa koji nazivamo Finansijsko osnaženje emotivna pismenost. Nazivamo ga FEEL, i obučava vas kako da razgraničite emotivne odluke od finansijskih odluka, kao i četiri bezvremena pravila za lične finansije: pravilan način štednje, kontrola troškova života, efikasno pozajmljivanje novca i variranje finansija koje omogućuje novcu da radi za vas, umesto što vi radite za njega. Zatvorenicima su potrebne ove životne veštine pre nego što se vratimo u društvo. Nema potpune rehabilitacije bez ovih životnih veština. Zamisao da jedino profesionalci mogu da ulažu i upravljaju novcem je potpuno smešna i ko vam to kaže, laže vas. (Aplauz) Profesionalac je osoba koja poznaje svoj zanat bolje od ostalih, a niko bolje od vas ne zna koliko novca vam je potrebno, koliko ga imate i želite, što znači da ste vi profesionalac. Finansijska pismenost nije veština, dame i gospodo, radi se o načinu života. Finansijska stabilnost je nusproizvod pravilnog načina života. Finansijski razborit zatvorenik može da postane poreski obveznik, a razborit poreski obveznik to može i da ostane. Ovo nam omogućuje da sagradimo most između ljudi na koje utičemo: porodicu, prijatelje i one mlade ljude koji i dalje veruju da su kriminal i novac povezani. Zato, oslobodimo se straha i nespokoja zbog krupnih finansijskih reči i svih drugih budalaština kojih ste se naslušali. I pozabavimo se srži onoga što sakati naše društvo, tako što ćemo preuzeti odgovornost i bolje upravljati našim životima. I obezbedimo plan rada koji je jednostavan, ali lak za upotrebu koji pogađa suštinu, suštinu toga šta finansijska osnaženost i emotivna pismenost zaista jesu. Sad, ako sedite tu u publici i govorite: "Ah, da, pa, to nisam ja i ne nasedam na to", onda dođite na moj čas - (Smeh) kako bih vam pokazao koliko novca vas svaki put košta vaša emotivnost. (Aplauz) Mnogo vam hvala. Hvala vam. (Aplauz)