Danas vam želim govoriti o snovima. Lucidno sanjam cijeli svoj život i štosnije je nego u filmovima. (Smijeh) Osim letenja, riganja vatre i spontanih pojavljivanja dobrih frajera... (Smijeh) mogu čitati i skladati. Jedna zanimljivost: napisala sam osobnu izjavu za faks sanjajući. I primili su me. Tako da, pravi sam vizualni tip. Razmišljam u slikama, a ne riječima. Za mene su riječi više poput instinkta i jezika. Ima još ljudi poput mene; npr. Nikola Tesla mogao je zamišljati, dizajnirati, testirati i rješavati probleme svih svojih izuma u svom umu, i to točno. Jezik je ionako ograničen samo na našu vrstu. Ja sam malo primitivnija, nešto kao beta-verzija Google prevoditelja. (Smijeh) Moj mozak ima sposobnost hiperfokusa na stvari koje me zanimaju. Npr. jednom sam imala aferu s infinitezimalnim računom koja je trajala duže od nekih brakova slavnih osoba. (Smijeh) Neobična sam. Možda ste primijetili da nemam previše infleksije u glasu. Zato me ljudi znaju pomiješati s GPS-om. (Smijeh) Zbog toga osnovna komunikacija zna biti teška, osim ako trebate upute. (Smijeh) Hvala vam. (Pljesak) Kad sam prije nekoliko godina počela raditi prezentacije, otišla sam po prvi put izraditi portret. Fotografkinja mi je rekla da izgledam koketno. (Smijeh) Nisam imala pojma o čemu priča. (Smijeh) Rekla je: "Napravi ono, znaš ono, ono s očima kao kad očijukaš s frajerima." "Što to?" - upitah. "Ma znaš, škilji." I pokušala sam, zaista jesam. To je izgledalo ovako nekako. (Smijeh) Izgledala sam kao da tražim Walda. (Smijeh) Za to postoji razlog, baš kao što postoji razlog zašto se Waldo skriva. (Smijeh) Imam Aspergerov sindrom, visokofunkcionalni oblik autizma koji onemogućuje pokazivanje osnovnih društvenih vještina. Moj je život otežao na mnoge načine i kako sam odrastala, imala sam problema s uklapanjem u društvo. Moji bi prijatelji zbijali šale, a ja ih nisam razumjela. Osobni junaci bili su mi George Carlin i Stephen Colbert i oni su me naučili humoru. Osobnost mi se promijenila od sramežljive i neprilagođene do prkosne i sklone psovanju kao kočijaš. Naravno, nisam imala puno prijatelja. Bila sam i preosjetljiva na teksturu. Voda na koži djelovala je poput igala i tako sam godinama izbjegavala tuš. Uvjeravam vas da je sada moja osobna higijena zadovoljavajuća. (Smijeh) Da dođem do toga, trebali smo se jako potruditi i ja i moji roditelji. Stvari su malo izmakle kontroli kad me je vršnjak seksualno napastvovao, što je već dovoljno tešku situaciju učinilo još težom. Morala sam prijeći 3000 km radi terapije, ali tek nekoliko dana nakon što su me stavili na novi lijek, život mi se pretvorio u epizodu "Živih mrtvaca". Postala sam paranoična i počela sam halucinirati da trupla u raspadu idu prema meni. Obitelj me na kraju spasila, ali u ta tri tjedna već sam izgubila 7 kg, a i oboljela sam od teške anemije te sam bila nadomak samoubojstva. Premjestila sam se u novi terapijski centar koji je shvaćao moje averzije, moje traume i društvenu anksioznost. Znali su je liječiti i konačno sam dobila potrebnu pomoć. Nakon 18 mjeseci napornog rada, počela sam se baviti nevjerojatnim stvarima. Ljudi s Aspergerovim sindromom često imaju kompleksne unutrašnje živote, znam po sebi - imam jako šaroliku osobnost, bogate ideje i puno se toga događa u mojoj glavi. Postoji nesrazmjer između toga i načina na koji komuniciramo sa svijetom, što može otežati osnovnu komunikaciju. Na malo bi me radnih mjesta primili zbog manjka socijalnih vještina. Zato sam se prijavila za posao u "Waffle House". (Smijeh) Super je to restoran koji radi 24 sata na dan. (Smijeh) (Pljesak) Hvala vam. Tu možete naručiti pržene krumpiriće na sve načine na koje biste se mogli i riješiti trupla. (Smijeh) Nasjeckane, popaprene, iskomadane prelivene, prekrivene, pokrivene. (Smijeh) Društvene norme nalažu da se u Waffle House ide samo u sitne sate. (Smijeh) Jednom sam u dva ujutro čavrljala s konobaricom i upitala je: "Što je najčudnija stvar koja ti se dogodila na poslu?" Rekla mi je da joj je jednom čovjek u restoran ušao potpuno gol. (Smijeh) Rekoh: "Odlično, piši me za treću smjenu!" (Smijeh) Ne moram ni reći da me Waffle House nije zaposlio. Život s Aspergerovim sindromom može izgledati kao nepogoda. Nekada je to uistinu gnjavaža, ali je i čista suprotnost tome. To je dar koji mi omogućava da razmišljam inovativno. S 19 g. pobijedila sam na istraživačkom natjecanju projektom o koraljnim grebenima i na kraju sam držala govor na UN-ovoj konvenciji bioloških raznolikosti gdje sam predstavila svoje istraživanje. (Pljesak) Hvala vam. (Pljesak) S 22 godine pripremam se diplomirati i suosnivačica sam biotehnološke tvrtke "AutismSees". (Pljesak) Hvala vam. (Pljesak) Razmislite o tome što sam sve trebala proći da dođem do toga: 25 terapeuta, 11 pogrešnih dijagnoza i godine boli i trauma. Dugo sam razmišljala o tome postoji li bolji način i mislim da postoji: tehnologija za pomoć autistima. Ta bi tehnologija mogla igrati ključnu ulogu u pomaganju ljudima s autističnog spektra, odnosno s ASD-a. Podium, aplikaciju koju je osmislila moja tvrtka AutismSees, može neovisno procijeniti komunikacijske vještine i pomoći u njihovu razvoju te prati kontakt očima preko kamere i simulira okolnosti javnog govorenja i razgovora za posao. Možda me Waffle House jednog dana zaposli nakon što se još malo izvježbam. (Smijeh) Koristila sam Podium kako bih se pripremila za danas i bio mi je od velike pomoći. Ali to nije sve! Puno se toga još može učiniti. Za nas s autističnog spektra -- pretpostavlja se da su ga mnogi inovativni znanstvenici, istraživači, umjetnici i inženjeri imali; npr. Emily Dickinson, Jane Austen, Isaac Newton i Bill Gates tek su neki od primjera. No, problem s kojim se suočavamo jest taj da se ove briljantne ideje često ne mogu podijeliti s drugima ako postoje zapreke u komunikaciji. Na taj način osobe s autizmom u svakodnevnom životu bivaju zanemarene i iskorištavane. Ja sanjam o tome da ću to promijeniti za ljude s autizmom, da ću ukloniti zapreke koje im stoje na putu do uspjeha. Jedan od razloga zašto volim lucidno sanjanje jest taj što mi omogućava da budem slobodna, bez društvenih i fizičkih posljedica. Kad letim pejzažima koje stvorim u vlastitom umu, mirna sam. Nitko me ne osuđuje i mogu raditi što god hoću, znate? Drpam se s Bradom PIttom i Angelina nema ništa protiv. (Smijeh) No, cilj tehnologije za pomoć autistima ipak je nešto viši i važniji. Moj je cilj ljudima promijeniti pogled na autizam i ljude s visokofunkcionalnim Aspergerom jer puno toga mogu napraviti. Npr. pogledajte samo Temple Grandin. Na taj način omogućavamo ljudima da dijele svoje talente sa svijetom i da ga pomognu razviti. Osim toga, dajemo im hrabrost da slijede svoje snove. U stvarnom svijetu, u stvarnom vremenu. Hvala vam. (Pljesak) Hvala vam. (Pljesak)