Više od 100 godina, telefonske kompanije su pomagale vladama pri prisluškivanju. Tokom većeg dela ovog perioda, ta pomoć je bila manuelna. Nadgledanje je bilo manuelno a žice su se povezivale rukom. Pozivi su usnimavani na trake. Međutim, kao i u mnogim drugim industrijama, upotreba kompjutera je promenila sve. Telefonske kompanije ugradile su osobine nadgledanja u samu srž svojih mreža. Želim da odem dublje na sekundu. Naše telefonske kompanije koje omogućavaju naše pozive bile su povezane sa nadgledanjem. Kao prvo i najvažnije. To znači da, kada pričate sa svojim bračnim drugom, decom, kolegom ili doktorom telefonom, neko bi to mogao da sluša. Taj neko bi mogao biti vaša vlada; mogla bi biti tuđa vlada, strana obaveštajna služba, haker, kriminalac, osoba koja vas proganja ili bilo koja druga stranka koja provali u sistem nadgledanja, koja hakuje sistem nadgledanja telefonske kompanije. Međutim, dok su telefonske kompanije postavile nadgledanje kao prioritet, kompanije Silikonske doline nisu, i uz postepeni porast tokom prethodnih par godina, kompanije Silikonske doline ugradile su snažnu tehnologiju za šifrovanje u svoje komunikacione proizvode koja nadgledanje čini izuzetno teškim. Na primer, mnogi od vas možda imaju Ajfon, a ako koristite Ajfon da pošaljete poruku drugim ljudima koji imaju Ajfon, ove poruke se ne mogu lako dešifrovati. U stvari, prema Eplu, čak ni sami ne mogu da vide poruke. Na sličan način, ako koristite Fejstajm za audio poziv ili video poziv sa jednim od prijatelja ili voljenih osoba, to se, takođe, ne može lako prisluškivati, a nije samo Epl u pitanju. Votsap, kojeg sada poseduje Fejsbuk, a koji koriste stotine miliona ljudi širom sveta, takođe je ugradio u proizvode jaku tehnologiju za šifrovanje, što znači da ljudi na globalnom jugu mogu lako da komuniciraju bez svojih vlada, često diktatorskih, koje bi prisluškivale njihove razgovore. Tako, posle 100 godina mogućnosti da slušaju svaki telefonski razgovor, bilo kada, bilo gde, možete da zamislite da zvaničnici u vladi i nisu mnogo srećni. U stvari, to se i dešava. Vladini zvaničnici su veoma ljuti, a nisu ljuti zbog toga što su sada dostupna ova sredstva za šifrovanje. Ono što ih najviše uznemirava je da su tehnološke kompanije ugradile zaštitu u svoje proizvode i postavile je kao standardno podešavanje. Standardno podešavanje je bitno. Ukratko, te tehnološke kompanije demokratizovale su enkripciju. Tako, zvaničnici vlade, kao što je britanski premijer Dejvid Kameron, veruju da svi vidovi komunikacije - imejlovi, poruke, pozivi - svi oni treba da su dostupni vladama, a enkripcija to otežava. Vidite, izuzetno saosećam kada je njihovo stanovište u pitanju. Živimo u opasnom vremenu u opasnom svetu i postoje neki jako loši ljudi oko nas. Postoje teroristi i druge ozbiljne nacionalne pretnje za koje svi želimo da ih FBI i Nacionalna bezbednosna služba prate. Međutim, ova nadgledanja imaju cenu. Razlog tome je da ne postoji teroristički laptop ili mobilni telefon narko-dilera. Svi koristimo ista komunikaciona sredstva. To znači da, ako pozivi narko-dilera ili pozivi terorista mogu da se presretnu, mogu i pozivi nas ostalih. Mislim da moramo da postavimo pitanje - da li bi milijarde ljudi širom sveta trebalo da koristi uređaje koji mogu da se prisluškuju? Scenario hakovanja sistema nadgledanja koji sam opisao - to nije fantazija. Godine 2009, sistemi za nadledanje koje su Gugl i Majkrosoft ugradili u svoje mreže - sistemi koje koriste da odgovore na zakonske zahteve za nadgledanje od strane policije - ove sisteme je iskompromitovala kineska vlada jer je kineska vlada želela da shvati koje od njihovih agenata prati američka vlada. Po istom principu, 2004. godine, sistem za nadgledanje ugrađen u mrežu grčkog Vodafona - grčke najveće telefonske kompanije - kompromitovao je nepoznati entitet, a to svojstvo, svojstvo nadgledanja, korišćeno je da se prisluškuje grčki premijer i članovi grčke vlade. Strana vlada ili hakeri koji su to uradili nikada nisu uhvaćeni. Zaista, ovo prikazuje srž problema vezanog za svojstvo nadgledanja ili tajnog praćenja. Kada se ugradi ovaj „sporedni ulaz” u komunikacionu mrežu, ili deo tehnologije, ne postoji način da kontrolišete šta će kroz njega uraditi. Ne postoji način da kontrolišete da li će biti iskorišćeno za vašu stranu ili drugu stranu, od strane dobrih ili loših momaka. Zbog toga mislim da je bolje graditi mreže koje će biti sigurne što je više moguće. Da, to znači da će u budućnosti enkripcija da otežava prisluškivanje. To znači da će policiji biti teže da uhvati loše momke, ali alternativa bi značila život u svetu gde bilo čije pozive ili poruke mogu da prate kriminalci, progonitelji ili strane obaveštajne službe, a ja ne želim da živim u takvom svetu. Upravo sada, verovatno raspolažete načinima da osujetite mnogo vladinih praćenja koji su već u vašim telefonima i džepovima, a možda ne shvatate koliko su ova sredstva snažna i bezbedna ili koliko su drugi načini komunikacije koje ste koristili slabi. Tako, moja poruka vama je: treba da koristimo ova sredstva. Treba da osiguramo svoje telefonske pozive. Treba da osiguramo svoje poruke. Želim da koristite ove načine. Želim da kažete svojim voljenima, želim da kažete svojim kolegama: „Koristite šifrovana komunikaciona sredstva.” Nemojte ih koristiti samo zato što su jeftini i laki, već ih koristite zato što su bezbedni. Hvala vam. (Aplauz)