Svet je pun neverovatnih predmeta i bogatog kulturnog nasleđa. A kad imamo pristup tome, impresionirani smo, zaljubljujemo se. Ali većinu vremena, svetska populacija živi bez pravog pristupa umetnosti i kulturi. Kakve bi mogle da budu veze kad počnemo da istražujemo naše nasleđe, prelepe lokacije i umetnost ovog sveta? Pre nego što počnemo ovu prezentaciju, samo želim da se osvrnem na nekoliko tačaka održavanja. Pre svega, nisam stručnjak za umetnost ili kulturu. Slučajno sam dopao ovde, ali veoma mi se sviđa. Zatim, sve što ću da vam pokažem pripada sjajnim muzejima, arhivima i fondacijama s kojima smo partneri. Ništa od ovoga ne pripada Guglu. I konačno, ono što vidite iza mene je trenutno dostupno na vašim mobilnim telefonima, na vašim laptopovima. Ovo je naša trenutna platforma, gde možete da istražujete na hiljade muzeja i objekata koji su vam nadomak prstiju, do detalja u visokoj rezoluciji. Raznovrsnost sadržaja je zapanjujuća. Kad bismo imali samo evropske slike, samo modernu umetnost, mislim da bi bilo malčice dosadno. Na primer, ovog meseca, pokrenuli smo kanal "Crna istorija" sa 82 izložbe s kustosom, koje govore o umetnosti i kulturi u toj zajednici. Takođe imamo neke sjajne objekte iz Japana, koncentrisane oko umešnosti nazvane "Proizvedeno u Japanu". I jedna od mojih omiljenih izložbi, koja je zapravo ideja mog govora, je: nisam očekivao da ću postati ljubitelj japanskih lutki. Ali jesam, zahvaljujući ovoj izložbi, koja me je zaista podučila o umešnosti izrade koja je u srcu japanske lutke. Verujte mi, veoma je uzbudljivo. Verujte mi na reč. Pa, preletećemo preko toga. Nešto što brzo mogu da vam pokažem na ovoj platformi, što trenutno možete da podelite s vašom decom i prijateljima je da takođe možete virtuelno da putujete na sve ove sjajne ustanove. Jedna od naših skorašnjih ideja s muzejom Gugenhajm u Njujorku gde možete da iskusite kakav bi bio osećaj da ste zapravo tamo. Možete da pođete do prizemlja i očito, većina vas, pretpostavljam, bila je tamo. I uverili biste se da je to remek-delo arhitekture. Ali zamislite šta ova dostupnost znači za dete iz Bombaja koje studira arhitekturu, koje još uvek nije bilo u prilici da poseti Gugenhajm. Očito možete da posmatrate objekte iz muzeja Gugenhajm, očito mogu da vas fasciniraju i tako dalje. Ovde imate mnogo informacija. Ali ovo nije svrha mog današnjeg govora. Ovo trenutno postoji. Trenutno imamo građu za veoma uzbudljivu budućnost, kad se radi o umetnosti i kulturi i dostupnosti umetnosti i kulture. Te mi se na sceni pridružio moj dobar prijatelj i gostujući umetnik u našim kancelarijama u Parizu, Siril Dijan, koji je profesor interaktivnog dizajna na univerzitetu ECAL u Lozani u Švajcarskoj. Siril i naša ekipa inženjera pokušavaju da nađu ove veze i da vizualizuju neke od njih. Pa ću ih brzo preleteti. Ovi objekti koje vidite iza mene - eh, samo da objasnim: uvek je bolje videti prave objekte. Da ljudi ne pomisle da pokušavam da repliciram prave objekte. Dakle, idemo dalje. Objekat koji vidite iza mene je Venera iz Berekat Rama. To je jedan od najstarijih objekata na svetu, pronađen je na visoravni Golan pre oko 233.000 godina i trenutno se nalazi u Izraelskom muzeju u Jerusalimu. To je i jedan od najstarijih objekata na našoj platformi. Dakle, zumirajmo. Počinjemo ovim objektom. Šta kad bismo odzumirali i zapravo pokušali da doživimo naš sopstveni kulturološki veliki prasak? Kako bi to moglo da izgleda? S ovim se svakodnevno bavimo na Institutu za kuturu - preko šest miliona artefakta kulture koje su institucije odabrale i poklonile nama kako bismo zapravo napravili ove veze. Možete da putujete kroz vreme, možete da bolje razumete naše društvo preko njih. Možete da to posmatrate iz ugla naše planete i da pokušate da vidite kako bi izgledalo bez granica, kad bismo samo organizovali umetnosti i kulturu. Možemo je i vremenski struktuirati, što je očito, za štrebera za podatke u meni, veoma fascinantno. Možete da provedete sate posmatrajući svaku deceniju i doprinos u toj deceniji i tih godina u umetnosti i kulturama. Voleli bismo da provedemo sate pokazujući vam baš svaku deceniju, ali trenutno nemamo toliko vremena. Pa, možete da uzmete telefon i zapravo to sami uradite. (Aplauz) Ako nemate ništa protiv, zadržite aplauz za kasnije, ne želim da mi istekne vreme jer želim da vam pokažem mnogo sjajnih stvari. Dakle, veoma brzo: možete da se krećete odavde do još jedne veoma zanimljive ideje. Mimo lepe slike, mimo fine vizualizacije, šta je svrha, kako je ovo korisno? Sledeća ideja potiče iz diskusije s kustosima koji rade u muzejima, u koje sam se, usput, zaljubio jer posvećuju čitav svoj život kako bi ispričali ove priče. Jedan od kustosa mi je rekao: "Amite, kako bi izgledalo kad bi mogao da stvoriš virtuelnu tabelu za kustose gde bi svih šest miliona objekata bilo izloženo tako da mi možemo da tražimo veze među njima?" Možete da provedete mnogo vremena, verujte mi, posmatrajući različite objekte i razumevajući odakle potiču. To je ludo iskustvo nalik Matriksu. (Smeh) Idemo dalje, uzmimo svetski poznatog Vinsenta van Goga, koji je veoma dobro predstavljen na ovoj platformi. Zahvaljujući raznovrsnosti institucija ovde, imamo preko 211 izuzetnih umetničkih dela u visokoj rezoluciji od ovog umetnika, sad su organizovani u jedan lep prizor. I kako se sve ovo razlaže, i Siril ide dublje, možete da vidite autoportrete, mrtvu prirodu. Ali samo sam želeo da istaknem jedan veoma kratak primer, veoma je podesan: "Spavaća soba". Ovo je umetničko delo koga postoje tri kopije - jedna je u muzeju Van Gog u Amsterdamu, druga je u Orseju u Parizu, a treća je u Čikaškom umetničkom institutu, koji je zapravo trenutno domaćin fizičkog okupljanja sva tri umetnička dela, verujem, tek drugi put u istoriji. Ali su ujedinjeni digitalno i virtuelno tako da ih svako može videti na različite načine i neće vas gurati u gomili u redu. Pa, hajde da vas povedem i da putujemo kroz "Spavaću sobu" veoma brzo, kako biste razumeli šta radimo sa svakim objektom. Želimo da prizor govori koliko god može na digitalnoj platformi. A sve što vam je potrebno je internet veza i kompjuter. (Aplauz) I, Sirile, ako možeš pođi dublje, brzo. Žao mi je, ovo ide uživo, pa morate da date Sirilu malo - a ovo je dostupno za svaki objekat: modernu umetnost, savremenu umetnost, renesansu - šta god, čak i za skulpture. Ponekad ne znate šta će da vas privuče kod nekog umetničkog dela ili muzeja ili kulturološkog otkrića. Pa je za mene lično to bio popriličan izazov jer kad sam odlučio da mi ovo bude stalni posao u Guglu, moja majka mi nije pružila naročitu podršku. Volim moju majku, ali smatrala je da traćim svoj život na ove muzejske stvari. A za nju su muzeji ono čime se bavite kad ste na odmoru i prosto to štiklirate i gotovo, zar ne? I trebale su mi oko četiri i po godine da ubedim moju ljupku majku Indijku da je ovo zapravo vredno truda. A to sam postigao, shvativši jednog dana da voli zlato. Te sam počeo da joj pokazujem sve objekte koji imaju zlato u sebi. A prvo što me je majka pitala: "Kako možemo da ih kupimo?" (Smeh) I, očigledno, moja plata nije toliko velika, pa sam bio u fazonu: "Zapravo je to nemoguće, majko. Ali možeš virtuelno da ih istražuješ." Pa me sad majka - svaki put kad me vidi pita: "Ima li još zlata, još srebra u tvom projektu? Možeš li da mi pokažeš?" A to je ideja koju pokušavam da ilustrujem, Nije bitno kako stignete tu, dokle got ste tu. Čim stignete tu, navučeni ste. Idemo dalje, veoma brzo, radi se nekako o razigranoj ideji, zapravo, da bih ilustrovao tačku pristupa, i brzo ću proći kroz ovo. Svi znamo da je predivno gledanje umetnina uživo. Ali takođe znamo da većina nas to ne može da uradi, a oni koji mogu to da priušte, komplikovano je. Pa - Sirile, možemo li da pustimo umetničko putovanje, kako ga zovemo? Nemamo dobro ime za ovo. Ali u suštini imamo oko 1000 sjajnih institucija, 68 država. No počnimo Rembrantom. Možda imamo vremena samo za jedan primer. No zahvaljujući raznolikosti, imamo oko 500 sjajnih Rembrantovih umetničkih dela iz 46 institucija i 17 država. Recimo da na vašem sledećem putovanju želite da vidite svako od njih. To je vaša maršruta, verovatno biste putovali 53.000 kilometara, posetili biste, verujem, 46 institucija, i samo za vašu informaciju, oslobodili biste 10 tona CO2. (Smeh) No, sećate se, to je umetnost, pa to možete da opravdate, možda, nekako. Idemo hitro odavde, imamo nešto malčice više tehničko i interesantnije. Sve što smo vam do sad pokazali koristi metapodatke za pravljenje veza. Ali očito imamo nešto sjajno ovih dana o čemu svi vole da govore, a to je mašinsko učenje. Te smo pomislili, hajde da ogolimo sve metapodatke, pogledajmo šta mašinsko učenje može da postigne zasnovano u potpunosti na vizuelnom prepoznavanju čitave ove kolekcije. Na kraju smo dobili ovu veoma zanimljivu mapu, ove ogranke koji nemaju informacije s referencama, već su samo vizuelno grupisani zajedno. Svaka grupa sama po sebi otkrivena je za nas umetnost. Ali jedna od grupa koju želimo da vam pokažemo na kratko je ova zadivljujuća grupa portreta, koju smo našli u muzejima širom sveta. Zumiraj još malo, Sirile. Samo da bismo vam pokazali da možete da putujete putem portreta. I u suštini, možete tako i sa prirodom, možete s konjima, imate u izobilju grupa. Kad smo videli sve te portrete, bili smo u fazonu: "Hej, a da napravimo nešto zabavno za decu ili da napravimo nešto zabavno da bi se ljudi zainteresovali za portrete?" Jer zaista nisam video dečicu istinski uzbuđenu zbog posete galeriji portreta. Želeo sam da nešto smislim. Te smo napravili nešto što se zove uparivanje portreta. Prilično je doslovno, te ću prosto prepustiti Sirilu da pokaže svoje lepo lice. I u suštini se dešava to da pokretima svoje glave, uparujemo različite portrete iz muzeja širom sveta. (Aplauz) I ne znam za vas, ali pokazao sam ovo nećaku i sestri i reakcija je prosto fenomenalna. Samo me pitaju sledeće: "Kad možemo da vidimo ovo?" I usput, ako smo dobri, možda, Sirile, da se nasmešiš i pronađeš srećni primerak? Oh, savršeno. Usput, ovo nije uvežbano. Čestitke, Sirile. Sjajan materijal. Alal vera! U redu, nastavimo; u suprotnom ovo će nam uzeti sve vreme. (Aplauz) Dakle, umetnost i kultura mogu i da budu zabavni, ne? Naš poslednji kratki eksperiment - mi sve ovo nazivamo "eksperimentima"- naš poslednji kratki eksperiment nas vraća mašinskom učenju. Pokazujemo vam grupe, vizuelne grupe, ali šta ako bismo mogli da pitamo mašinu da takođe imenuje ove grupe? Šta ako bi ih ona automatski obeležavala, bez upotrebe stvarnih metapodataka? Stoga imamo ovaj tip istraživača, gde smo uspeli da uparimo, verujem, oko 4000 oznaka. I zaista nismo napravili bilo šta naročito ovde, prosto smo uneli kolekciju. I otkrili smo zanimljive kategorije. Možemo da počnemo konjima, veoma jednostavna kategorija. Očekivali biste da ćete videti kako je mašina unela slike konja, zar ne? I jeste, ali takođe primećujete, tačno ovde, da se ovde nalazi veoma apstraktna slika koju je mašina ipak uspela da prepozna i grupiše kao konja. Takođe imamo jednu divnu glavu u konjskom smislu. I svaka ima belešku zašto je svrstana tu. Zato pređimo na još jednu koja mi je veoma smešna i zanimljiva jer ne razumem kako smo došli do ove kategorije. Zove se: "Dame koje čekaju". Sirile, pokaži to na brzinu, videćete da imamo ove divne slike dama, pretpostavljam, koje čekaju ili poziraju. Zaista to ne razumem. Ali sam pokušao da pitam moje kontakte iz muzeja, znate: "Šta je ovo? Šta se ovde dešava?" I fascinantno je. Vraćamo se zlatu, veoma na kratko, želeo sam da tragam za zlatom i da vidim kako je mašina obeležila sve zlato. Ali, zapravo, ona to ne obeležava kao zlato. Živimo u modernom vremenu. Ona to obeležava kao "bling-bling". (Smeh) Surov sam prema Sirilu jer suviše brzo pričam. U suštini ovde imate sav bling-bling iz svetskih muzeja, sortiran za vas. I, naposletku, za kraj ovog govora i ovih eksperimenata, nadam se da ćete nakon ovog govora osećati sreću i emocije. A šta vidimo kad vidimo sreću? Ako bismo zapravo pogledali sve objekte koji su obeleženi pod "sreća", očekivali biste sreću, pretpostavljam. Ali jedan se pojavio koji je veoma fascinantan i zanimljiv, a to je ovo umetničko delo Daglasa Koplanda, našeg prijatelja i umetnika stipendiste pod nazivom: "Nedostaje mi moj preinternetski mozak". Ne znam zašto mašini nedostaje njen preinternetski mozak i obeleženo je ovde, ali je to veoma zanimljiva misao. Meni ponekad nedostaje preinternetski mozak, ali ne kad se radi o istraživanju umetnosti i kulture na internetu. Zato izvadite svoje telefone, izvadite kompjutere, posetite muzeje. I samo kratko pominjanje svih divnih arhivara, istoričara, kustosa, koji sede u muzejima, čuvajući svu tu kulturu. I bar možemo da dobijemo svoju dnevnu dozu umetnosti i kulture za nas i našu decu. Hvala vam. (Aplauz)