Dobar dan.

Moje ime je Uldus.

Ja sam umjetnica fotograf iz Rusije.

Počela sam prije otprilike šest godina

sa ironičnim auto-portretima

da bih srušila puno stereotipa

o nacionalnosti, spolu,

i socijalnim problemima —

["Ja sam Rus. Prodajem drogu, oružje, dječju pornografiju"]
["Votka = voda. Volim votku!"] (Smijeh)

koristeći fotografiju kao 
alat da pošaljem svoju poruku.

Danas, još uvijek nastupam ispred kamere

i pokušavam biti hrabra kao Wonder Woman.

Pokušavam balansirati značajne poruke,

estetiku, ljepotu, kompoziciju, 
ironiju i artefakte.

Danas ću vam pričati o svom projektu,

koji se zove Očajna Romantika.

To su moji artefakti, ili slike

iz Engleske prije Rafaelićanskog Bratstva

iz sredine 19. stoljeća.

Uzela sam sliku

i dala novo, suvremeno značenje

progovarajući o problemima koji me okružuju

u Rusiji,

fotografirajući ljude koji nisu modeli,

ali imaju zanimljive priče.

Ovaj dječak je profesionalni plesač,

star samo 12 godina,

ali u školi skriva svoje satove plesa

i nosi masku brutalnosti,

pokušavajući biti ujedinjen 
s ostatkom razreda

kao storm trooper koji nema osobnost.

Ali ovaj dječak ima snove i ciljeve

ali ih sakriva kako bi bio prihvaćen u društvu,

jer biti drugačiji nije lako,

osobito u Rusiji.

Sljedeća interpretacija 
portreta je metaforična.

I ovo je Nikita,

zaštitar iz jednog od barova

u St. Petersburga.

Voli reći, "Ne bi vam se svidio kad sam ljut",

citirajući Hulka iz filma,

ali nikad ga nisam vidjela ljutitog.

Skriva svoju osjetljivost 
i romantičnu stranu,

jer u Rusiji, među muškima,

nije cool biti romantičan,

ali je cool biti okružen ženama

i izgledati kao agresivni Hulk.

(Smijeh)

Ponekad, u svom projektu,

uzela bih sliku

i dala joj novo značenje

i novu napast.

Ponekad, usporedila bih crte lica

i igrala se s riječima:

Ironija, Iron Man, 
Glačajući (Ironing) čovjek.

(Smijeh)

Kroz artefakte

donosimsocijalne probleme

koji me okružuju u Rusiji u razgovor.

Zanimljiva činjenica o braku u Rusiji

je da djevojčice od 18, 19 godina

smatraju da su spremne, i sanjaju o udaji.

Uče nas od djetinjstva

da uspješan brak znači uspješan život,

tako da se većina djevojaka 
na neki način bori

da dobije dobrog supruga.

A što je sa mnom?

Imam 27 godina.

Za rusko društvo ja sam stara cura

i nema nade da ću se ikad udati.

Zato me vidite u masci meksičkog borca,

u vjenčanici, očajnu u svom vrtu.

Ali upamtite, ironija je ključ,

i to zapravo služi da motivira djevojčice

da se bore za svoje ciljeve, za snove,

i da promjene stereotipe.

Budite hrabri. Budite ironični — to pomaže.

Budite šaljivi i stvorite malo magije.

(Pljesak)